Hrvatska odlikašica, najžešća fajterica protiv korupcije, perjanica i nositeljica programa Vlade za gospodarski oporavak, premijerka Jadranka Kosor klati se nad provalijom i noktima pridržava za sam rub.
Rokovi za provedbu mjera gospodarskog oporavka, koje je pompozno najavila i osobno stala iza njih, opako se približavaju, a ništa značajno se ne pomiče s početnih pozicija. Njezina strategija 'svaki tjedan ministar jedan', u sklopu koje obilazi jedno po jedno ministarstvo, kako bi, valjda i fizičkom prisutnošću, potaknula članove svoga kabineta na provedbu zadataka koje im je zacrtala, čini se, ne pomaže mnogo. Fotoaparati i kamere prate te njene obilaske, ona promumlja nešto općenito o tome kako uzmaka i ustupaka neće biti, forma je zadovoljena, ali stvarni život nešto je sasvim drugo. U tom stvarnom životu postalo je kristalno jasno ono što je svima bilo sumnjivo u samom početku. Rokovi za suzbijanje nelikvidnosti određeni su potpuno nerealno i apsolutno je nemoguća njihova provedba. Treba biti pošten i priznati da je i sama premijerka predstavljajući 1. lipnja kao rok podmirenja većine dospjelih dugovanja države i s njom povezanih javnih poduzeća navela kao teško ostvariv. No, ostaje činjenica je da ga je upravo ona prezentirala kao ciljani datum, da do njega ima još manje od tjedan dana, a da se nelikvidnost nije smanjila. Naprotiv. Prema posljednjim podacima, ona je u mjesec dana rasla za gotovo pet posto i nadomak je 29 milijardi kuna dospjelih, a nepodmirenih obveza.
Kad je stvarni život stisnuo, pompozni javni citat iz travnja o 'jednokratnom podmirenju dospjelih obveza do 1. lipnja' u tišini je preveden u 'kontinuirano praćenje likvidnosti i održavanja rokova plaćanja od 60 dana, te uvođenje rokova plaćanja od 45 dana od 1. siječnja'. Svi koji su ikada sudjelovali u radu na nekom ozbiljnijem projektu znaju da se realni rokovi i ciljevi nastoje ostvariti, dok za one nerealne nitko zapravo ne mari jer se unaprijed zna da će biti probijeni. Upravo se to sada događa premijerki i njezinoj ekipi. Sve bi to bila još jedna u nizu priča o nedosljednosti i nevjerodostojnosti vladajuće političke garniture kada se ne bi radilo o problemu koji godinama sustavno uništava domaće gospodarstvo. Nelikvidnost je u najvećoj mjeri potaknula sama Vlada koja je krenula s uvođenjem pogubne 'kulture neplaćanja'. Ostatak gospodarstva samo je slijedio primjer dan s vrha – jer zašto bi se bilo tko pobrinuo platiti svoje račune u dogovorenom roku kada sama država to ne radi. S vremenom se neplaćanje spiralno proširilo na sve poduzetnike, čak i na one koji u tome nisu htjeli sudjelovati. Jednostavno nisu plaćali njima, pa ni oni svoje račune nisu mogli podmiriti. Na kraju se javila i najpogubnija posljedica nelikvidnosti, činjenica da i oni koji raspolažu zdravim kapitalom čekaju bolja vremena za investicije jer ne žele biti uvučeni u kaos iz kojeg nema izlaza. Upravo zato, odustajanje ne samo od 1. lipnja, nego od bilo kojeg roka za podmirenje dospjelih obveza imat će nesagledive posljedice za gospodarstvo, koje je ionako na samrti. E, kad se već odustalo od najznačajnijeg roka za provedbu ključne mjere programa oporavka, s drugima će biti puno lakše. U nekoliko dana, koliko je još ostalo do početka famoznog lipnja, trebalo bi dogovoriti odustajanje sindikata od 640 milijuna kuna vrijednih regresa i božićnica, te provedbu nekih petnaestak mjera koje je izlišno i nabrajati, kada ionako od njih, barem u predviđenom roku, neće biti ništa. Pokazuje to još jedna značajna stavka iz Vladina programa, ona o smanjenju broja zaposlenih u državnom sektoru za pet posto. Jedan od glavnih protagonista smanjenja prekobrojnog državnog kadra, ministar uprave Davorin Mlakar, kod kojeg je Kosor u obilasku bila prije svega tjedan dana, tiho je i bez ikakvog objašnjenja potpisao odluku o zapošljavanju dodatnih 607 državnih službenika?!
Kao da na području ekonomije udarci nisu bili dovoljni, Kosor se suočila i s političkim problemom. Kako bi osigurala prolazak ustavnih promjena nužnih za ulazak u EU, morala je uzmaknuti na zastupljenosti dijaspore u Saboru, području u kojem HDZ nikada prije nije želio odstupiti ni milimetra jer se na te glasove na svim izborima do sada jako računalo. Nastalu štetu trebalo je pokrpati, odlazak u službeni posjet SAD-u neće biti dovoljan. Još da se treba naći s predsjednikom Barackom Obamom možda bi i prošlo, ali potpredsjednik Joe Biden za unutarnjopolitičke svrhe nije dovoljno jako oružje. I onda džoker iz rukava. Mali briefing i već sutra s naslovnica premijerki sklonih medija vrišti prijetnja: 'Sanader nudi susret pomirenja'. Usput se omraženog bivšeg premijera dodatno diskreditiralo činjenicom da on uživa u Madridu na finalnoj utakmici Lige prvaka dok doma narod skapava od oskudice. Takvo cikličko plasiranje 'pouzdanih informacija', bez navođenja bilo službenih ili neslužbenih izvora iste, trebalo bi, vjeruju njihovi autori, pomoći premijerki u nevolji. Onima koji je u anketama popularnosti srozavaju sve niže i niže poruka je jasna. Od zla ipak ima gore! Ili zapravo nema?
