Riječanki Jadranki Vlainić u siječnju je zbog bolesti amputirana noga, a onda je uslijedilo natezanje s hrvatskom birokracijom. Prebacivanje od šaltera do šaltera za nju je obavljao suprug jer ona ne može iz stana već četiri mjeseca. Zbog nekoliko stepenica, u invalidskim kolicima ne može izići iz zgrade, a apeli nadležnima da joj postave rampu uzaludni su.
Zbog šećerne bolesti ovoj je 65-ogodišnjakinji početkom godine amputirana desna noga, a kako nevolja nikada ne dolazi sama, istodobno vodi i borbu s institucijama. I postala je, kaže, zarobljenik u vlastitu stanu.
„Mislim već pet mjeseci, idem samo do prozora i gledam susjede i mašem i to je sve“, govori za RTL Danas Jadranka
Ima protezu tešku sedam kilograma koju jedva podigne. S njom, kaže, može napraviti tek pokoji korak po kući dok ne stigne prava proteza. Zato po stanu ide s hodalicom, ali dalje od balkona ne može.
„Da nemam supruga, koji je sve to potegnuo, ja dok sam živa ja bi bila u ovoj kući zatvorena“, govori potreseno.
Jednostavna rampa
A suprug je potegnuo pitanje stepenica koje vode do zgrade. Kaže, nemoguće mu je nositi Jadranku u kolicima. Prepreka su 4 stepenice tik pred ulazom i još tri male na prilazu zgradi. Ima sve potrebne suglasnosti stanara da se to prilagodi.
„Mislim tu radova nema, tu dođu dva radnika, dok jedan ode na marendu drugi to sve napravi“, kaže suprug Marijan.
Htio je to napraviti sam, ali bilo ih je strah. Zato su pisali nadležnim institucijama, a iz gradskog Rijekaprometa dobili su odgovor da će posao biti odrađen tijekom 2019. godine.
„Ovako više ne ide, to je cijela filozofija, znači mi smo zarobljenici nečije dobre volje, ništa drugo“, govori Marijan.
U Rijekaprometu kažu kako imaju razumijevanja i na godinu naprave 30 rampi za osobe s invaliditetom i obilježe 60 parkirnih mjesta oko stambenih zgrada. Riješit će, kažu, i da bi se problem mogao riješiti drugi tjedan ukoliko to vremenski uvijeti dozvole.
A i za Jadranku i Marijana to bi značilo sve, jer konačno će moći izići iz stana i, kažu, početi normalno živjeti.
