Od veljače je zaraženo koronavirusom 240 djelatnika i djelatnica u zdravstvenom sustavu. Neki od njih koji su se našli u drugoj ulozi ispričali su za RTL svoja iskustva u borbi s Covidom-19 te objasnili kako je čudno proživjeti stanje koji su liječili, ali nisu doista i osobno poznavali.
Silvija Rotim je liječnica obiteljske medicine koja se zarazila u svojoj ordinaciji. Sve je krenulo s temperaturom, kaže gotovo na rubu suza za RTL: "Kad saznate da ste pozitivni bude vam užasno, zbog vas, zbog cijele obitelji koja je morala u samoizolaciju... Bilo mi je stresno sve to, odlazak, lijepljenje tih obavijesti, snimanje poruke na sekretarici, nošenje svih stvari za rad kod moje kolegice, koja je umjesto mene radila četiri tjedna i jako joj zahvaljujem na tome kao i njenoj sestri. Jako puno su mi pomogle".
Na prvoj crti otpočetka je bila i doktorica Dejana Krnjeta u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima. Radila je na COVID-19 odjelu pa na istom završila puna dva tjedna: ''S obzirom na moju kliničku sliku, odmah sam hospitalizirana na jedinicu za COVID-19 i ostalim pacijentima koje sam do tada posjećivala kao liječnica pridružila sam u borbi za oporavak".
Strah je bio prisutan
Otorinolaringolog Dragutin Petković iz Dubrovnika 34. dan je u samoizolaciji. Bio je pozitivan prije pet dana, ali napokon su stigle dobre vijesti da mu je drugi negativni nalaz: "Strah je apsolutno bio prisutan. Kao liječnik znao sam da je to bolest koja ima dvije faze - prva koja može biti vrlo blaga i druga koja može biti izuzetno komplicirana i teška".
Tome je svjedočila doktorica iz Vinkovaca u svojoj bolničkoj sobi. Je li je bilo straha? "Kada vidite čovjeka od 50 godina koji nema zraka, koji se guši, koji moli za zrak, koji moli da ne želi umrijeti i samo stojite po strani, nemoćni ste. Tada me je uhvatio strah".
Oni liječe pacijente, a sad su se našli u drugoj ulozi. "To je jedno čudno iskustvo - naći se s druge strane, biti bolesnik, a ne liječnik. I naravno, ako proživiš neko stanje koje dotad nisi poznavao, a liječio si ga, to je novo iskustvo koje te promijeni".
Što je bilo najteže?
U svemu je najteža bila samoća, a Rotim je imala i temperaturu do 38,5, glavobolju, gubitak mirisa i njuha, suhi kašalj, jake bolove u nogama i leđima koji su je budili noću pa je uzimala tablete protiv bolova. Bila je jako umorna i sve je to trajalo punih 14 dana. "Bila sam izbezumljena kada sam trebala nakon tri tjedna ići na testiranja, izlazim iz kuće, vozim automobil. Baš mi je bilo teško", kaže.
Uz bolest, na svojoj koži osjetila je što znači biti stigmatiziran. Njezino ime našlo se na društvenim mrežama. Podatak koji je trebao biti tajan je objavljen. No, srećom, sada je to sve iza nje i vratila se na posao.
Sve o koronavirusu u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
