Dječak koji je u ponedjeljak smrtno stradao od strujnog udara nakon što se popeo na vagon parkiran na Zapadnom kolodvoru u Zagrebu već je četvrta žrtva takve nesreće u posljednjih godinu dana.
Početkom prošle godine na Pećinama u Rijeci teško je stradao 15-godišnjak kojeg je strujni udar, nakon što se popeo na teretni vagon, odbacio na kamenje pored pruge. Lani u svibnju slično je prošla jedna 13-godišnjakinja koja se popela na vagon također na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru. Srećom, preživjela je strujni udar, a osim teških opeklina zadobila je i tešku ozljedu slezene kada je od siline strujnog udara odbačena na tlo. U studenome je na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu jedan 13-godišnjak na vagonu pretrpio strujni udar koji mu je spržio 70 posto tijela.
"Za nastanak strujnog udara uopće nije potrebno dodirnuti vod"
U HŽ Infrastrukturi, čiji su teretni vagoni očito privlačni za nepromišljeno mladenačko dokazivanje i poigravanje sa sudbinom, upozoravaju da vagon parkiran ispod električnih vodova, koji se ne nalaze samo na elektirficiranim prugama, nije mjesto za igru.
"Električni vodovi iznad vagona 'živi' su i opasni jer imaju izrazito visok nazivni napon od 25.000 V te jakost struje pri kratkim spojevima doseže nekoliko tisuća ampera. Suprotno od raširenog pogrešnog mišljenja, za nastanak strujnog udara uopće nije potrebno dodirnuti vod kontaktne mreže, jer područje opasnosti u koje se ne smije ulaziti obuhvaća promjer od čak dva metra od svih dijelova mreže pod naponom", kazali su u HŽ Infrastrukturi odgovarajući na naš upit.
Usto napominju da se nesreće, poput one koja se dogodila u ponedjeljak na Zapadnom kolodvoru, događaju uza sve mjere zaštite na željezničkim prugama i postrojenjima i unatoč brojnim upozorenjima i zabranama penjanja na vagone.
"Zato apeliramo na sve, osobito na mlađu populaciju, da budu svjesni toga da nitko ne smije neovlašteno boraviti na željezničkom području jer, kao što to pokazuju crne statistike, cijena toga može biti previsoka", upozoravaju u HŽ Infrastrukturi.
"Popeo sam se i zatvorio strujni krug, prasak je bio strahovit"
Zamalo je tu previsoku cijenu svojedobno platio i danas 39-godišnji Zagrepčanin Mislav Gverić. I njega je, nakon što se popeo na vagon, udarila struja i zapalila ga, no srećom ostao je živ. Za Net.hr pristao je ispričati svoju priču kako bi njome pokušao odvratiti sve koji pomišljaju učiniti ono što je on učinio.
"Dogodilo se to 4. lipnja 1992. na ranžirnom kolosijeku iznad podvožnjaka u Gajnicama. Imao sam tada 13 godina. Bili smo klinci i stalno smo tamo dolazili, zezali se. Bile su u blizini neke trešnje pa nam je bilo normalno da u proljeće i ljeto idemo tamo. No nikada ranije nije nam palo na pamet da se popnemo na vagon. Bila je to ona vagon-cisterna za beton. Tada su ti vagoni tamo bili bez nadzora i ikakvog znaka upozorenja, neograđeni, tako da je tamo svatko mogao izvoditi gluposti“, prisjeća se Mislav tog naizgled bezbrižnog dana koji mu je, međutim, ostavio trajne ožiljke.
"Na vagone su bile zavarene ljestve i svatko se mogao lako popeti na njih. Jedan prijatelj išao je ispred mene, a drugi za mnom. Kada sam se popeo na vagon, ušao sam u strujni krug. To se često događa jer žice tih vodova nisu i ne smiju biti izolirane. Kako sam iz nekog razloga bio malo znojniji od svojih prijatelja, ja sam zatvorio strujni krug. Njih nije udarilo, samo mene. Ne sjećam se tog trenutka, no kažu da je prasak bio vrlo jak, kao kad munja udari u zemlju. Spasio me onaj prijatelj koji se prvi popeo. Instinktivno je skinuo majicu i njome me ugasio jer sam doslovno gorio“, kazao nam je Mislav.
HŽ: Ruševni zid kod Zapadnog kolodvora više smo puta sanirali
Nakon pogibije tinejdžera na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru u ponedjeljak, oni koji bolje poznaju tu lokaciju znaju da sâm kolodvor i željezničke kolosijeke od Magazinske ulice odvaja ruševni zid u kojemu postoji 'rupa' kroz koju mnogi prolaze skraćujući si time put. Neki smatraju da bi niz nesreća ondje možda bio izbjegnut da nije tog 'divljeg' prolaza koji je mnogima prečac. Na naš upit u vezi tog zida i općenito sigurnosti na Zapadnom kolodvoru, iz HŽ Infrastrukture odgovaraju da su ondje na svim propisanim mjestima postavljene oznake zabranjenih postupaka i upozorenja na opasnosti.
"Nažalost, oznake često otuđuju ili ruše nesavjesni građani. Slično je i sa zidom u Magazinskoj ulici, koji je HŽ Infrastruktura zbog toga već više puta sanirala", kazali su nam.
08.01.2018., Zagreb - Na 5. kolosijeku Zapadnog kolodvora na krovistu teretnog vagona doslo je do strujnog udara prilikom cega je smrtno stradala osoba. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
"Bilo mi je opečeno 75 posto tijela, šanse su mi bile male"
Pritom je izgubio svijest koja mu se nakratko vratila kada su ga već spustili s vagona. "Ljudi su se okupili oko mene, bili su tamo i moji roditelji. Sjećam se da sam došao k sebi, ali nisam shvaćao što se događa. Nisam osjećao niti bol, no ubrzo sam se ponovno onesvijestio", kaže. Hitno je odvezen u dječju bolnicu u Klaićevoj gdje su njegovim roditeljima rekli da ondje nema šanse preživjeti.
"To je bilo ljeto 1992. godine, već je počeo rat i sva oprema je bila na terenu. Nije bilo gotovo ničega, ni respiratora. U Klaićevoj sam bio četiri dana, a potom sam završio u bolnici u Ljubljani. Opekline su sezale od prvog do najvećeg stupnja, praktički do karbonizacije. Imao sam sreće što nisam pretrpio opekline na licu i genitalijama. U Zagrebu su mi utvrdli opečenost 75 posto površine tijela, a u Ljubljani 65 posto", kazao nam je Mislav.
Sveukupno je imao jedanaest operacija, od kojih sedam u prva dva i pol mjeseca liječenja tijekom kojih je imao i sepsu te zatajenje bubrega. "Oporavak je krenuo prilično loše. Srećom, bio sam mlad, u dobroj kondiciji, pa me to djelomice izvuklo i omogućilo da oporavak kasnije krene nabolje. Sami oporavci od onih prvih sedam operacija bili su izuzetno bolni, neko vrijeme sam čak bio u komi", kaže.
08.01.2018., Zagreb - Na 5. kolosijeku Zapadnog kolodvora na krovistu teretnog vagona doslo je do strujnog udara prilikom cega je smrtno stradala osoba. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
"Kreme su strašno skupe, to su ogromni troškovi za roditelje"
Po izlasku iz bolnice uslijedile su terapije, kućna njega, lijekovi... Mislav danas naglašava kako kreme i gelovi, koji su nužni da bi koža lakše zacijelila, strahovito mnogo koštaju, a uopće ne idu na teret HZZO-a. Spominje kremu Contratubex i gel Contrakel.
"To su strahovito skupe kreme koje se moraju redovito, ispočetka svakodnevno koristiti kako se koža ne bi osušila i postala podložna novim ozljedama, a smanjuju i ožiljke. No jedna tuba od 30 grama, koja je nekome opečenom poput mene dovoljna za pola ruke, košta oko 120 kuna. A mora se koristiti svakodnevno i na svim opečenim dijelovima. To su strahovito veliki troškovi za roditelje djece koja su preživjela takvu nesreću", ističe.
Sveukupno, njegov je fizički oporavak trajao gotovo četiri godine. Što se psihičkog oporavka tiče, Mislav kaže kako se mnogo lakše nosio sa svojim ožiljcima od nekolicine koje zna i koji su preživjeli istovrsnu traumu koja je, međutim, na njih ostavila mnogo dublje psihičke i emocionalne posljedice.
"Vrijeme je da HŽ i odgovorni učine nešto"
Na kraju, izražavajući sućut obitelji 16-godišnjeg T.P.-a, čija ga je pogibija strahovito potresla, Mislav je iz svog teškog iskustva poručio: "Ja ne mogu nekome narediti da to ne čini, ali zato mogu reći da je penjanje na vagon definitivno nalošija ideja na svijetu s katastrofalnim posljedicama koje te, ako preživiš, promijene zauvijek i s kojima treba živjeti cijeli život."
Također napominje da se svakako treba učiniti nešto više na sigurnosnoj razini na što upozorava velik broj stradale djece svake godine.
"Vrijeme je da HŽ i odgovorni u Zagrebu i drugdje učine nešto po tom pitanju", zaključio je Mislav.
