Desetak nas dana dijeli od kalendarskog ljeta. Konačno ćemo uživati u vrućinama. Pogotovo stanovnici Jakuševca. Oni jedva čekaju da planina smeća, zbog koje se dave veći dio godine, zasmrdi daleko, daleko, i nekom drugome. Čak i po cijenu da njima u kvartu smrdi još jače. Nošen vrućim vjetrom i hladnim srcima gradskih otaca, ovaj će smrad preko Zapruđa, Utrina, pa i preko Save, sve do Nacionalne i sveučilišne biblioteke, nevidljiv šumiti: "Kako nas je zajeb'o kad je najavio gašenje Jakuševca... Kaaaako nas jeee...!"
Zagreb, dakle, tvrdi da je napredan, "pogotovo u odnosu na ostatak Hrvatske", kako se često zna čuti.
"Uspjeli smo realizirati velike i male projekte koje sam prezentirao kao okvir, kao viziju razvoja Zagreba u 21. stoljeću zagovarajući mijenjanje Zagreba uz očuvanje njegova identiteta i baštine", rekao je gradonačelnik Bandić31. svibnja na obilježavanju Dana Grada Zagreba.
Dakle, navodno je i u 21. stoljeću. A zato što je grad, u njemu nije dopušteno uzgajati svinje, kokoši, krave i slično. To smrdi. Međutim, nekim čudom, svaka zgrada i svaki kontejner smrde kao svinjac, staja i u najbolju ruku kokošinjac. I gore. Razlog tome može vrlo lako biti to što smeđi kontejneri za biorazgradivi otpad u stvarnosti ne postoje. Možda to nije točno i možda oni nisu legenda, jer ih se može vidjeti na fotografijama poduzeća Čistoća. No, definitivno se ponašaju poput čudovišta iz Loch Nessa, ukazuju se samo na slikama tek nešto kvalitetnije rezolucije. No, ipak je ovo 21. stoljeće, Photoshop je napredovao, a narod je sumnjičav.
Mirela Holy – jedina ministrica okoliša koja je, ako je i glumila, dobro glumila da brine o svom resoru – tvrdi da Hrvatska mora smanjiti udio organskog smeća u ukupnom otpadu inače će plaćati masne penale u skoroj budućnosti. Ovo je jedna od rijetkih dužnosnica, ako ne i jedina, koja je naglas natuknula da se i u Hrvatskoj, baš kao u otrcanim talijanskim filmovima o Siciliji ili u seriji Obitelj Soprano, smećem bave, khm, kontroverzni poduzetnici. Nije došlo do moralne panike, Crkva nije postavila štandove za raspisivanje referenduma o tome želi li Hrvatska ulagati europski ili vlastiti novac u poticanje odvojenog prikupljanja otpada ili na odvajanje iskoristivih dijelova otpada čeprkanjem po deponijima.
Do zaključenja teksta na Marišćini zakopano 14.620.341,95 kn
Da je ova druga varijanta gluplja i skuplja, ne govori samo zdrav razum, nego i studije utjecaja na okoliš, poput one koja se zove Ekološki zasnovan sustav gospodarenja komunalnim otpadom grada Rijeke s okolicom. Promovira je Krizni eko stožer Marišćina. Oni se žale da će im opisano primitivno "zbrinjavanje" smeća u Županijskom centru za gospodarenje otpadom (ŽCGO) Marišćina – koji košta stotinjak milijuna eura! – zagaditi vodocrpilišta i zasmrditi okolicu.
Osim toga, tvrde da se zakopavanjem smeća zakopava i novac, pa su na svoj portal postavili brojač zatrpanog novca zajedno s miješanim otpadom. A Jakuševac nije napredniji od ŽCGO Marišćine, dapače.
Da bi se ovih par neugodnih činjenica neutraliziralo, Milan Bandić je, između ostalog, počeo dodjeljivati parcele obradivog zemljišta za uzgoj hrane u najam, tako da Zagrepčancima nitko ne može reći da si sami ne mogu uzgojiti humus i "upucati" ga u vlastite organski proizvedene rotkvice. To je tak' urbano od njega, pomislit će nemali broj njih koji informirano znaju da su urbani vrtovi moderni u toliko svjetskih metropola. I u pravu su. Naravno, poljoprivreda u gradu nije razlog da se Zagreb proglasi selom.
Koke pitoresknih francuskih sela
Razlog leži u činjenici da ovaj spoj ruralnog i urbanog za najmasovnijeg proizvođača kućnog otpada u Hrvatskoj nije dovoljan. Ako i dobijete parcelu, svoj biootpad morate onamo dotegliti u svom ili tuđem autu, jer ideja da zasmrdite taksi ili autobus nije provediva zbog osjetila njuha vozača. Motivacija građana koji ne posjeduju prikolicu, a nisu izuzetno vješti u stvaranju komposta koji ne smrdi tu drastično opada. Nije to kao da imate smeđi kontejner dvije-tri zgrade od stana. Ako su ti kontejneri toliko skupi da ih se ne isplati postaviti – u što je teško vjerovati jer se biootpad koristi kao energetska sirovina, ali i za gnojenje tla – onda postoji jednostavno rješenje koje zahtijeva jednu manju prostoriju unutar stambene zgrade i 550 kuna početne investicije.
Naime, selo Pince na sjeverozapadu Francuske počelo je svojim stanovnicima dijeliti po dvije kokoši po domaćinstvu da bi smanjili udio biootpada u smeću i to zato što koka godišnje pojede 150 kilograma viškova od ručka. Plus – "proizvodi" jaja. Isto je ponudio i belgijski grad Mouscron. E, tu dolazimo do razloga da Zagreb proknjižimo kao selo.
Ako se već ne vozimo na njega, jedimo vlastito smeće!
Kad bi svaka stambena zgrada osigurala jednu prostoriju i 550 kuna za prase od nekih 25 kila (cijena se trenutno kreće oko 22 kune po kilogramu), imala bi riješen problem organskog otpada. Ako netko tvrdi da svinje smrde, vrijeme je da ponjuši svoje kontejnere jer upravo taj biootpad od svega oko sebe radi toksično i neiskoristivo smeće. I, zamislite, kad bacite sloj zemlje na njega ono će i dalje biti tamo. Buduća pokoljenja zato će sigurno Bandiću dignuti spomenik na umjetnom brdu od smeća.
I zato, dok ne dobijemo kontejnere, akcija "Jedan haustor – jedna svinja" nema alternative. To je jedinstvena prilika da ljudi shvate da je bolje ispeći i pojesti vlastito smeće ili ga držati kao ljubimca, nego udisati njegov metan čitavoga života.
