Već od sljedeće godine u Svetoj Klari bi pred vratima mogla biti ista slika, ali u učionici – svi kao jedan.
"Bilo bi ok da dobijemo te uniforme, jer se neka djeca znaju izrugivati drugima zbog odjeće i stila oblačenja..bilo bi ok da su svi jednaki, da izgledaju jednako,da prestane to ruganje", kazao nam je Matija Blažević, učenik 4. razreda.
Kad su u pitanju moderne tenisice, odjeća, mobiteli,..možda jesu mali, ali dobro znaju što žele. I iako su na pitanje "koliko vas ima mobitel?" digli ruke svi, u trenu se rađaju razlike kada se govori o tipu mobitela ili robe.
"Neki imaju malo više, možda im mama i tata puno rade i još im
teta i tetak daju, pa možda imaju malo bolju robu, a neki malo
ružniju...", kazao nam je Danijel Butorac, učenik 4.
razreda.
Svesti razlike na minimum je glavna zadaća uniforme - kažu
ravnatelji. Svaki će roditelj osnovnoškolskog djeteta u
Zagrebu ispuniti ovakvu anketu i odlučiti je li za, ili ne. Bude
li većina roditelja za - taj će razred uniforme i
dobiti.
A Zagreb, obećali su u gradu, plaća.
"Da nije financijski podržano, onda mislim da ne bi bilo tako lako izvedivo...", izjavio je Tomislav Cvitanović, ravnatelji Prve osnovne škola Dugave.
A ako prođe, sami će odlučivati o izgledu.. Ideje svi imaju. Neki bi nacrtali na njima školu, neki bi da cure nose neke suknjice i košulje, a dečki hlače i košulje.
Njihova je ravnateljica jednu takvu i nosila..."Odora je bila plave boje sa crvenim rubovima, nešto tipa pregače za djevojčice, a za dječake je bila kuta...i nosila sam je s ponosom", rekla nam je Tajana Bedaković Koren, ravnateljica OŠ Sveta Klara.
Prve je školske unifome uvela Engleska u 16. stoljeću kako bi izrazila pripadnost boljim, elitnijim školama. Koncept potpuno mijenjaju socijalistička društva. Od tada uniforme u školama služe kako bi istaknule jednakost među svim učenicima.
Kod nas uniforme stižu krajem 19.stoljeća, i uvijek su se razlikovale za dječake i djevojčice a uglavnom su pretpostavljale i kapu.
A sve su okrunile - kute. Ili kecelje - iz 60ih i 70ih koje su izložene u splitskom etnografskom muzeju, a nekad su služile kao dobra modna platforma rockerima i punkerima.
"U ono moje doba, dok sam ja išao u te niže škole, paranje kecelja bio je izraz bunta, odrastanja, u osmom su se razredu obavezno parale one oznake na rukavima, ja čak znam, nećete vjerovati, jednog čovika iz Splita koji to još ima...", prisjetio se Silvio Brajica, ravnatelj etnografskog muzeja u Splitu.
Dok u Osijeku, Šibeniku i Pitomači učenici već hodaju - u istim bojama, neki roditelji neće biti za.
"S uniformom da ćete vi izbjeći takozvanu jednakost nejednakost? Ona je tu, unifoma je samo neminovnost, samo estetika", komentirao nam je Antun iz Zagreba.
To su danas poručile i Rode - udruga roditelja. Topli obroci za sve, informatička oprema, higijenski pribor...našlo bi se, poručuju, i većih prioriteta!
