Početkom listopada s iznajmljivačem, mlađim muškarcem, razmijenile su informacije o režijama, plaćanju i prijavi (rekao je da ih neće prijaviti jer se radi o malom iznosu) te su se dogovorili da će mu javiti što su odlučile. Kada ga je nakon nekoliko dana Nataša nazvala kako bi mu rekla da su se odlučile za stan na Trešnjevci u Zagrebu, uputio ih je na svoju majku. Ona je Natašu, nakon pitanja o godinama i zaposlenju, pitala je li joj djevojka s kojom je došla pogledati stan partnerica.
Liberalna, demokratska, ljevičarska obitelj
Nakon što joj je priznala, uslijedila je šutanja i poruka da "mora razmisliti o svemu". Nataša ju je kasnije nazvala, a vlasnica stana joj je rekla da je stan odlučila iznajmiti "dobrom, mirnom studentu koji vikendom putuje doma". Nataša ju je pitala je li to jedini razlog zbog kojega im ne želi iznajmiti stan, na što je odgovorila "Uglavnom" i dodala da su oni "liberalna, demokratska, ljevičarska obitelj, ali ništa od stana".
Natašina je kolegica za isti oglas zvala nekoliko sati kasnije i stan je bio slobodan.
Promjena svijesti
Izbacivanje iz unajmljenih stanova, odbijanje najma i razne druge neugodnosti često se događaju LGBT osobama koje su podstanari u Hrvatskoj, no rijetki odluče nešto poduzeti. No, Nataša i Sandra odlučile su podignuti tužbu zbog diskriminacije i obratile su se udruženju Zagreb Pride. Glavna im je motivacija za tužbu da osvijeste unajmljivače da imaju prava, kao i da iznajmljivači shvate da ne mogu tako diskriminirati potencijalne podstanare, kaže za Jutarnji list zagrebačka studentica prava Sandra.
U sudskom postupku tražit će utvrđivanje diskriminatorskog postupanja i naknade štete. S obzirom na to da je iznajmljivanje stana tržišna usluga, radi se o izravnoj diskriminaciji, i to u ovom slučaju na temelju seksualne orijentacije.
Privatno vlasništvo je irelevantno
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić objašnjava da najmodavci čije su odluke o iznajmljivanju stana uvjetovane činjenicom da su mogući najmoprimci homoseksualne orijentacije (ili određenog spola ili neke etničke skupine) krše jamstvo zabrane diskriminacije u pristupu tržišnim uslugama.
Navodi da bi u sudskom sporu najmodavki bilo "izuzetno teško dokazati kako stan nije iznajmila djevojkama iz razloga koji ni na koji način nije vezan uz njihovu spolnu orijentaciju", s obzirom na to da je negativnu odluku donijela nakon što je doznala da su u vezi te zato što je stan još uvijek prazan, iako je najavila da će biti iznajmljen.
Ljubičić ističe da je pitanje privatnog vlasništva za ovakve je slučajeve potpuno irelevantno.
"Netko bi mogao prigovoriti kako se radi o privatnom vlasništvu najmodavke te da je njeno ustavno pravo da njime raspolaže kako hoće. No, pitanje privatnog vlasništva za ovakve je slučajeve potpuno irelevantno jer je odlučila koristiti tržište usluga kako bi od svoje imovine ostvarila profit. A tržište usluga je 'javno dobro'", zaključuje pravobraniteljica.
