Premijer Andrej Plenković iz Sofije poslao hrvatskoj javnosti svoju neobičnu obranu u aferi Hotmail: pozivao se na svoju čestitost, objašnjavao da nije čitao mailove, da nije znao.
"Mene nitko nije pitao niti sam znao tko će biti podizvođači. Ne dolazi u obzir da ja politički, a još manje vlada ili HDZ, trpimo štetu ili odgovaramo zbog takve situacije".
A onda je njegovim tragom krenuo i prvi izvanredni povjerenik, bivši zaposlenik tvrtke Texo Managment, tvrtka koja je nakon donošenja lex Agrokor iznenada dogovorila milijunske poslove u Agrokoru u kojem je on bio izvanredni povjerenik.
„Istina je da premijer Plenković nije imamo nikakvih saznanja o postupku i načinu izbora glavnog savjetnika i njegovih podizvođača u Agrokoru. To je bila moja odgovornost u skladu sa zakonom.”, izjavio je Ante Ramljak u razgovoru za Večernji list i pokazao – da ne razumije zakon na koji se poziva. Ili ga nije čitao. Ili je zaboravio što u njemu piše. I premijer i bivši izvanredni povjerenik posve su zaboravili da im je upravo u zakonu upisan svojevrsni „zagrljaj”.
Mali podsjetnik glavnim akterima
Ako su zaboravili, valja ih podsjetiti. U Članku 12. stavak 11. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značenja za RH, u posljednjoj rečenici piše: „Izvanredni povjerenik je obvezan ishoditi prethodno odobrenje Ministarstva vezano uz imenovanje savjetnika.” Ante Ramljak je bio obavezan ishoditi prethodno odobrenje Ministarstva gospodarstva, dakle, ministrice i potpredsjednice Vlade, Martine Dalić.
Ako je ona odobrila, a bila je obvezna, onda se Ante Ramljak uzalud nudi, da „visi” u ime viših ciljeva, u ime zaštite Martine Dalić i Andreja Plenkovića. Ako pak nije odobrila, onda je ona kršila zakon. A s obzirom da ju je premijer branio, i još uvijek je brani, on je onda možda branio osobu koja je kršila zakona. Po svemu sudeći nije tako. Ante Ramljak je obavijestio nadležno Ministarstvo i to je ta kopča koja njegov model izbora savjetnika, dakle uvođenje onih koji su sudjelovati u izradi lex Agrokora u one koji ubiru unosne honorare, vezuje uz Vladu, uz nadležno Ministarstvo ali i cjelokupnu Vladu.
Je li Martina Dalić obavijestila Vladu o izboru savjetnika? Ako nije kako je moguće da nije? No, i da nije, nakon objave u medijima – informacije o savjetnicima bile su poznate širokoj javnosti. Je li onda premijer pitao ministricu Dalić o čemu se tu zapravo radi i nije li on nešto o tome trabao znati? Činjenica je da je model izbora savjetnika bio mudro osmišljen, u dva koraka: Agrokor, odnosno Ramljak, uzima Alix Partners, a onda oni uzimaju odabrane iz grupacije Borg. Dakle, prema članku 12, stavak 11, povjerenik je morao ishoditi suglasnost za glavnog savjetnika za restrukturiranje. Mada se ovdje može postaviti i pitanje gdje je to restrukturiranje, jer teško da se nagodba može smatrati – restrukturiranjem, činjenica jest da je prema zakonu povjerenik jednom kada je izabran odgovoran za rad savjetnika. Dakle, i za rad Alix Partners. Ne postoji način da on sam ustvrdi da nije znao što radi Alix Partners -no njegova prva zapovjedna linija je Ministarstvo gospodarstva.
Zapovjedna odgovornost
Da su kreatori zakona, koji je malo bio Šavorićev, malo zakon autorice Martine Dalić, ali uglavnom lex Agrokor, htjeli osigurati stvarni sudski nadzor nad radom povjerenika – mogli bi reći da nisu odgovorni za njegove propuste. No, oni su povjerenika izmaknuli iz sudskog nadzora i stavili ga pod skute Ministarstva, politike – jer im se činilo da je tako jednostavnije i da će biti veća sloboda.
Danas ih dočekuje neumoljiva linija zapovjedne odgovornosti, ili točnije – nadzorne odgovornosti. Prevedeno na stvarne aktere, Ministarstvo je trebalo pitati povjerenika zašto je Alix uzeo Texo. Ministarstvo je trebalo prepoznati sukob interesa i o tome obavijestiti Vladu. Poznato je da je lex uštiman tako da sud ne može maknuti povjerenika, može ga maknuti samo Vlada. Sud nije mogao poništiti odluku povjerenika i Ministarstva da uzme Alix Partners, ne može dirnuti povjerenika, dakle, sudski nadzor te linije nije postojao.
Kao u vicu
Svi slični insolvencijski mehanizmi u drugim državama brane nadzornu ulogu suda baš kako bi spriječili ovakve mutne poslove, ali grupa Borg nije htjela sudski nadzor. Vrlo je izgledno da su namjerno izuzeli sudski nadzor, no nisu računali na to da će tako zapravo sebi iskopati rupu. Da nisu maknuli sud – sada bi Andrej Plenković mogao reći; što mene maltretirate, pitajte sud! Ali suda nema i ostaju na brisanom prostoru: Ante Ramljak-Martina Dalić- premijer Plenković. Zato Ramljak nudi svoja pleća i gotovo vapije - ja sam kriv – jer ne želi da se slijedi nadzorna linija, linija odgovornosti, kako je trasira zakon koji su oni sami „skuhali”.
Gotovo kao u kakvom vicu, neformalna skupina koja je skladala zakon da bi bio što jednostavniji za rukovanje u fazi dogovaranja poslova, da bi imao što manje kočnica u realizaciji plana, upala je u zamku tog istog zakona, on ih pretvara u vrlo odgovorne za sve procese, pa i to neugodno prikopčavanje savjetnika na milijunske honorare. Ili su zaobilazili zakon ili su ga kršili. Upravo prema zakonu, Šavorićevom, Martininom, ili Plenkovićevoj genijalnoj ideji, kako ga je svojedobno hvalio Šeks, ne mogu se izmaknuti iz linije odgovornosti.
