Poslije niza odličnih (Interpol, Radio 4, !!!) i nekoliko osrednjih (The Rapture, Editors) dobili smo i jedne zaista slabašne učenike britanske (u manjoj mjeri i američke) post punk škole s prijelaza 70-ih u 80-e.

Londončani, koje smo mogli provjeriti na zagrebačkom VIP InMusicu, uspješno su svladali rastrzane punk-funk ritmove i vrisku Pop Groupa,  suicidalnu atmosferu i elektronske eksperimente Joy Divisiona te iskričavost Talking Headsa, ali ih, barem na svom debi albumu, nisu sposobni prevesti u suvisli vlastiti izričaj.         

Otočki tisak najviše ih uspoređuje s beskrajno utjecajnim The Fall, čijeg pjevača Marka E. Smitha obilato potkrada Rich Cash, no ludilo XX Teensa djeluje previše izvještačeno i lažno da bi ostavilo kakav-takav dojam.

Poneke stvari kod ove petorke i nisu tako loše, primjerice inteligentni tekstovi i fino poigravanje psihodelijom u "Sun Comes Up", ali u konačnici se ipak čini da je riječ o bendu kojem mjesto u zaboravu djeluje gotovo rezeviranim.