Brzina kojom je trojka iz londonskog predgrađa osvojila otočku glazbenu scenu usporediva je samo s usponom Arctic Monkeysa, no White Lies ekipi Alexa Turnera nisu ni do koljena.

Da ne bude zabune, riječ je o dobrom bendu, ili barem bendu koji bi to mogao postati, čija je fascinacija "new mersey beatom", prvenstveno veličanstvenim Julianom Copeom i Teardrop Explodes, pretočena u obećavajuću zbirku pjesama. Dodajte na to malo The Curea, s kojim dijele i etiketu Fiction Records, te ranih Echo & the Bunnymen i dobivate prilično ugodnu glazbenu podlogu za neku post-punkom inspiriranu zabavu.

Otočki novinari, poznati po gotovo patološkoj potrebi za stvaranjem zvijezda, ovog su se puta ipak malo zaletjeli, jer će "bijelim lažima" trebati puno više originalnosti i oslanjanja na vlastite kreativne potencijale da bi opravdali toliki medijski hype.

Vrhunci "To Lose My Life" su mračna pop savršenstva "Unfinished Business" (trebali bi zahvaliti Nicku Caveu na inspiraciji!) i "From the Stars" u kojima njihova Ian Curtisovska fascinacija smrću ne djeluje isforsirano i pretjerano. Ostalo možemo proglasiti tek najavom svjetle budućnosti, što je za 20-godišnjake, budimo iskreni, sasvim solidan uspjeh.