Dakle, zadnjih nekoliko godina smo stvarno imali dosta političkih inovacija, recimo potpisivanje kod javnog bilježnika da neće biti koalicije, a onda potpisivanje koalicije kod javnog bilježnika da to nije koalicija, to je recimo izum Bože Petrova, a sada evo imamo i uvjetnu kandidaturu za predsjednika Republike nezavisnog zastupnika Marka Vučetića koji je večeras gostovao u emisiji RTL Direkt.
Što znači biti uvjetni kandidat?
Uvjetni kandidat ne znači da nisam donio bezuvjetnu odluku, donio sam bezuvjetnu odluku, i ta odluka u sadašnjem kontekstu kada nisu raspisani predsjednički izbori, može biti samo na razini uvjetne kandidature, a i ta uvjetna kandidatura u sebi podrazumijeva i da razumijem što je demokratski proces i da demokratski proces počiva na tome da se mnogi mogu kandidirati. Ukoliko se kandidira netko tko je kvalitetniji od mene, a ja to priželjkujem i očekujem, onda je sasvim logično da taj kandidat ne bude uvjetni, nego bude kandidat koji će u svom timu imati uvjetnog kandidata.
To znači da zasad ne vidite nikoga kvalitetnijeg od sebe?
Ne, nego da pozivam sve one koji su kvalitetniji od mene i vrlo rado ću sudjelovati u njihovom timu. Moja namjera da istaknem uvjetnu kandidaturu je potaknuta i time što uočavam da se u hrvatskom društvu neprestano borimo između toga da postanemo građansko društvo, a građansko društvo znači da imamo čvrste institucije, između ostalog i instituciju predsjednice ili predsjednika Republike Hrvatske koja neće biti na razini ovakvog svakodnevnog praćenja, gotovo dnevničkog zapisa njezinog života, kao da se radi o nekakvih estetama u pokušaju, koji neprestano govore o vlastitoj ugodi, vlastitoj moći i vlastitoj nemoći. O onome kako oni doživljavaju sebe u društvu, a ne onome što mogu društvu napraviti. s jedne strane bi trebali imati ideal građanskog društva, a to je da država skrbi o građanima. Mi to još uvijek nemamo. S druge strane imamo potpuni rasap građanskog društva, a bojim se da se tome približavamo, a to je da naše građane promatramo kao narod, kao ono što se narodilo.
Vi zamjerate predsjednici i želite da prestane biti građanka, a postane predsjednica?
Da. To je kontradiktorno ukoliko mi nemamo građansko društvo, a građansko društvo nemamo ukoliko je predsjednica građanka. Ona ne može iznositi svoje individualne želje i htjenja nego se mora potpuno identificirati s ustavnog kategorijom. Ona nema tu mogućnost da djeluje temeljem autonomije vlastite volje nego treba doslovno provoditi ono što kažu Ustav i zakoni. Upozoravam da se nalazimo na putu naroda onoga što se narodilo. Ako promatrate naše demografske mjere, to je gotovo animalni poziv da ispunimo ovaj prazni prostor koji je upravo zbog ovakvog poimanja domoljublja i postala pustinja.
Zamjerate predsjednici otuđenje i isticanje sebe, ali ona izmješta ured svako malo baš da bi bila s građanima i da bi upoznala Hrvatsku. Biste li i vi išli tako upoznavati Hrvatsku?
Upoznavanje Hrvatske je upoznavanje sa zakonima i brogm oko onoga što građanima treba. Nisam protiv toga da predsjednica ili predsjednik putuje, ali sam protiv toga da putuje građanin, a ne predsjednik. A to je vrlo bitna kategorija. Politika je zanimljiva disciplina za građane, ali treba biti predvidljiva, a mi sada nemamo predvidljivost u politici. Mi možemo očekivati što će Kolinda Grabar-Kitarović ili što će premijer sada napraviti, ali nismo sigurni da će to biti u korist društva ili institucija.
Što bi vi napravili u korist društva i institucija?
Isključivo bih provodio zakone i vodio bi računa o tome da Hrvatska nije društvo različitih elitva već društvo koje ima heterogene identitete. Ja ne mogu biti samo familijaran s nečim što meni svjetonazorski odgovara nego trebamo uzeti u obzir različite elemente. Mi sada, na primjer, imamo tezu kod premijera o Marakeškom sporazumu i imamo antitezu kod predsjednice. Trebalo bi napraviti sintezu, a to čini zrelo građansko društvo. Mi sad imamo tezu-antitezu premijer i predsjednica, a u isto vrijeme imamo i tezu i antitezu kod predsjednice koja, ukoliko to čini, onda nije predsjednica nego građanka.
U Sabor ste ušli na listi Mosta, a Most je imao priču da nije ideološka stranka i da nije ni lijevo ni desno. Može li se biti ni lijevo ni desno?
Most je pokazao da to ne može biti i budući da se očitovao u javnosti kao stranka kojoj je iznimno bitan svjetonazor i s obzirom da je postao stranka, rekao sam da se nalazi izvan moje kritike. Jer Most je sada postao desna stranka koja zagovara konzervativne vrijednosti, koja se poziva na domoljublje i suverenizam i protiv takve stranke mi više ništa ne možemo imati protiv jer je očitovala svoj identitet. Taj identitet očekujem da se očituje institucijama. Identitet institucije ili dužnosti koju obnaša predsjednica je nešto drugo od ovog udomljavanja pasa, putovanja po svijetu, traženju vlastite ugode, razgovora o vlastitim savjetnicima i što su oni učinili ili nisu učinili, jer nema nikakve dijaloške osnove s građanima. Vrlo je bitno uspostaviti odnos s građanima, predstavljati građane i komunicirati s građanima, a to znači komunicirati sa svim onim problemima koji su isplivali u javnost. Nama javnost djeluje kao poticaj da predsjednica započne svoja hodočašća ili putovanja ili užitke po kozmosu ili unutar hrvatskih granica.
