Požalila se redakciji Slobodne Dalmacije majka petogodišnjega djeteta kojoj je, pa tako i djetetu, jedini krimen što nije iz Omiša, nego iz Duća. Da je, naime, iz Omiša cijena vrtića ostala bi joj ista.
Pred njom, kao i pred brojnim majkama koje su se požalile na isto, dvojba: ili će dati otkaz na poslu, pa u poslijepodnevnim satima sama čuvati dijete, ili se pomiriti s poskupljenjem većim od 300 posto. Nevjerojatnim čak i za hrvatske prilike.
Omiški gradski oci ne vide u čemu je problem. Njima je i logično da roditelji djece iz drugih općina - u ovom slučaju 'sporan' je samo dućki dio općine Dugi Rat - plaćaju višu cijenu.
Naime, prije nekoliko mjeseci dio Omišana koji nisu imali gdje upisati svoju djecu poveo je pobunu. Nisu naprosto imali dovoljno bodova, jer im dijete nije bilo predškolac, niti su, između ostaloga, oba roditelja bila zaposlena. Pa su rješenje svog problema našli u izgonu dućke djece. A gradski vijećnici su im dali za pravo, jer je izborna godina, a roditelji malih Dućana ionako biraju dugoratsku, a ne omišku vlast.
'Ekonomska cijena je ekonomska cijena'
Kako je izgon pravno bio teško izvediv, onda se drastično poskupljenje - i to tek nakon što sva omiška djeca budu po vrtićima raspoređena - nametnulo kao idealan ishod. A sve po zakonu jer tako nalaže i izmijenjeni gradski Pravilnik o kriterijima, načinu i uvjetima upisa djece u dječje vrtiće i jaslice.
Za gore spomenutu mladu majku to je izdatak od 1550 kuna (cijena jutarnjeg čuvanja dućke djece penje se i do 2000 kuna!), odnosno taman pola od mjesečne joj plaće. Koju u lokalnoj trgovini zaradi pod uvjetom da radi subotom, nedjeljom i blagdanima.
"Ekonomska cijena je ekonomska cijena, nemamo što dalje o tome preko telefona pričati", kratko i jasno poručila Đurđica Rogošić, ravnateljica Dječjih vrtića Omiš.
