Ističući da je prvostupanjska kazna bila preblaga Vrhovni sud je ustvrdio da je zagrebački Županijski sud ranije "pravilno pošao od šireg konteksta jer je riječ o osmišljenoj političkoj korupciji u njenom najtežem obliku". Također je pravilno uzeta u obzir izuzetna pogibeljnost postupanja koje se očituje u tome da je optuženik najteži oblik političke korupcije sam osmislio, a u realizaciji kriminalnog plana i njegovu prikrivanju je bio ustrajan.
Riječ je, dodaju, o korupciji koja se provodila kao način života u uvjerenju da je obnašanje najodgovornijih funkcija u društvu osnova bogaćenja, a u svemu je bilo dominantno koristoljublje.
No, Vrhovni sud je zaključio da je tim okolnostima dan premali značaj.
"Ocjena je najvišeg suda u Republici Hrvatskoj da je ovakav oblik koruptivnog postupanja čelnog čovjeka izvršne vlasti, motiviran isključivo lukrativnim pobudama, jedan od najpogibeljnijih oblika kriminalnog postupanja jer se zbog uskih egoističnih interesa grubo obezvređuju temeljne društvene vrijednosti na kojima počivaju demokratski uređene države i to od samog vrha vlasti koji je izabran da te vrijednosti brani i koji mora biti garant poštivanja zakona.
Premijer iskoristio institucije
Kada predsjednik Vlade koristi državne institucije radi svog beskrupuloznog bogaćenja, pritom smišljeno dajući takvom kriminalnom postupanju privid zakonitosti, na taj način ne samo da nanosi visoku materijalnu štetu društvu, nego i krši princip vladavine prava koji je 'conditio sine qua non' svakog pravno uređenog društva i koji prema članku 3. Ustava Republike Hrvatske čini jednu od najviših vrednota ustavnog poretka.
Osim toga, nije pravilno niti cijenjena okolnosti da je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela ostvario za sebe izuzetno visoku protupravnu imovinsku korist i to 17.450.000 kuna", ustvrdio je Vrhovni sud.
Sud je djelomično prihvatio i žalbu suoptuženog Stjepana Fiolića, koji je priznao da je po uvećanoj cijeni prodao zgradu u Planinskoj i Sanaderu, u kutiji za hrenovke, odnio milijun eura i 10 milijuna kuna. Prihvaćanjem Fiolićeve žalbe za 220 tisuća kuna umanjen je imovinsko pravni zahtjev pa će Sanader, Fiolić i trećeoptuženi Mladen Mlinarević, zajedno s dvije tvrtke, državi trebati vratiti 14.9 milijuna kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti presude pa do isplate.
Zbog pozivanja na pogrešan zakon preinačena je i prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi Sanaderu, no on i dalje državi treba vratiti 17.450,000 kuna koje je primio od Fiolića.
