Tvornica Jedinstvo je s pogonima u zagrebačkim naseljima Jankomir (lokacija Samoborska cesta 145) i Trnje (lokacija Trnjanski nasip bb) 1990. imalo oko 1700 radnika od čega 300-tinjak inženjera koji su proizvodili opremu i strojeve za prehrambenu, kemijsku, farmaceutsku i petrokemijsku industriju te pumpe, rezervoare, reaktore i uređaje različitih namjena koje se prodavalo većim dijelom na tržištu SSSR-a, ali i u Poljskoj, Kubi, Alžiru te zemljama Bliskog istoka. Zvali su ih tvornicom koja gradi tvornice jer su bili u stanju sagraditi i opremiti kompletan pogon. Jedan od poznatijih projekata koji su realizirali bila je gradnja šećerane u američkoj saveznoj državi Michigan 1960-ih godina.
Firma je iz društvene u dioničko društvo transformirana odlukom Upravnog odbora iz prosinca 1991. s temeljnim kapitalom od 307,7 milijuna njemačkih maraka. Poduzeće je u tom trenutku posjedovalo zemljište na tri lokacije i 59 građevinskih objekata što je uključivalo 545 stanova u Zagrebu te 72 apartmana na lokaciji Duga Uvala kod Pule. Jedinstvo je izgradilo hotel i kuglanu, bili su aktivan sponzor kulturnih i sportskih događanja, a u krugu firme nalazile su se benzinska pumpa i željezničko okretište.
Početkom rata 450 radnika Jedinstva odlazi na front
Raspadom Istočnog bloka Jedinstvo je ostalo s 36 milijuna njemačkih maraka nenaplaćenih potraživanja za obavljene poslove koje je kreditirala Zagrebačka banka. Početkom rata 450 radnika odlazi na front, više od pola proizvodnje je prenamijenjeno za vojnu industriju, a u krugu firme je smješten vojni remontni zavod iz Bregane što će se kasnije, uz obveze spram Zagrebačke banke, pokazati jednim od ključnih razloga propasti poduzeća.
Svršetak rata Jedinstvu ne donosi ništa dobro: dugovi se gomilaju, a privremeni smještaj vojnih jedinica iz Bregane prerasta u trajni nakon što je tadašnji direktor Stipe Ledić 1996. polovicu firme prepisao na Ministarstvo obrane.
Od 2.000 radnika u stečaj ušlo samo 240
Druga polovica, procijenjena na 37,6 milijuna maraka, u kuponskoj privatizaciji 1998. odlazi Privatizacijskom investicijskom fondu Sunce. Radnici iste godine osnivaju Stožer za obranu kompanije koji će odigrati presudnu ulogu u obrani ostataka tvornice koja pritisnuta dugovima krajem 2002. odlazi u stečaj. Od preko 2.000 radnika koliko ih je radilo na vrhuncu sredinom 1980-ih, u stečaj ih je ušlo svega 240.
Shvativši da nastavak proizvodnje ne odgovara ni vlasnicima ni Vladi RH, odnosno MORH-u, ni Zagrebačkoj banci kao najvećem vjerovniku, radnici na poticaj sindikalista Marija Ivekovića odlučuju stupiti u jedan nesvakidašnji štrajk: štrajk radom. Nakon dvije godine funkcioniranja u sklopu firme u stečaju, grupa od četrdesetak radnika na čelu sa sindikalnim povjerenikom Draženom Kerhinom i predsjednikom Stožera za obranu kompanije Ivanom Grošekom te uz logističku potporu Novog sindikata – Marija Ivekovića i Tomislava Kiša – odlučuje pokrenuti vlastitu firmu.
Sami rukovode firmom Jedinstvo Novo
Tako je 2005. nastalo Jedinstvo Novo. Riječima radnika i "vlasnika" Ivana Grošeka: "Više nema da mi drugima stvaramo firmu, napravit ćemo firmu pa ćemo sami s njom rukovoditi... i onda smo si sami krivi ako ne bude išlo. I evo, uspjeli smo."
Firma Jedinstvo Novo danas zapošljava dvadesetak radnika. Plaće nisu visoke, ali su redovne. Sve obveze prema državi se uredno podmiruju. Ministarstvo obrane ih je pokušalo nekoliko puta deložirati. U nekadašnjoj upravnoj zgradi Jedinstva na Jankomiru danas se nalazi nova upravna zgrada Zagrebačke banke. U pogonu na Trnju djeluju glazbeni klubovi Močvara i Jedinstvo, pišu radnickaprava.org.
//www.youtube.com/embed/jOQjhg6YsT8
Film JedinstvoSrđana Kovačevića u produkciji Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju skromni je prilog i posveta njihovoj borbi.
