Vladimiru Šeksu, bivšem predsjedniku Sabora i istaknutom dužnosniku HDZ-a, još nije jasno zašto je Europski sud za ljudska prava stao na stranu Republike Hrvatske u njegovoj tužbi zbog uskraćivanja prava na pristup povjerljivoj dokumentaciji iz vremena bivšega hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, javlja Slobodna Dalmacija.
Odluka je donesena u rekordnom roku i po njoj stoji ono što su tvrdile vlasti u RH, odnosno da bi objava 25 transkripata s oznakom "državna tajna - strogo povjerljivo" utjecala na našu nacionalnu sigurnost.
Nema obrazloženja
„Načelno, ono što mi je rekla odvjetnica, da je Europski sud dao povjerenje državi čija su tijela provjerom utvrdila da je to u funkciji očuvanja nacionalne sigurnosti i da bi prijevremenom objavom tih podataka, koji su zaštićeni, klasificirani, došlo do njezine ugroze, odnosno da ta zaštita države preteže nad interesom povjesničara, istraživača, znanstvenika i pisaca poput mene“, komentirao je Šeks.
Kvaka je u svemu tome što tu nema obrazloženja koji bi to konkretno bili podaci koji bi mogli ugroziti nacionalnu sigurnost.
„Primjerice, ja sam od Državnog arhiva i Vijeća za zaštitu tajnosti podataka dobio oko deset tisuća dokumenata koji su bili označeni kao državna tajna. Vijeće je onda skinulo oznaku tajne i ja sam ih dobio na uvid te koristio u svojim do sada objavljenim knjigama "Moja sjećanja na stvaranje hrvatske države", prvi i drugi dio, "Domovinski rat", "Državni udar" 1 i 2... Ja sam sve to dobio i koristio, a na opće iznenađenje nisam dobio nekih dvadeset i pet dokumenata. Među njima ima nečeg što je uistinu pitanje kako je moguće da se ne skida oznaka tajnosti. Primjerice, razgovor predsjednika Tuđmana s vodstvom Zajednice prognanika i izbjeglica 1992. godine, pa onda razgovor predsjednika s vodstvom HDZ-a Brodsko-posavske županije. Dobio sam odobrenje da se skida oznaka tajnosti s dva razgovora Tuđman - Galbraith, a za jedan je zadržana. Sve skupa se zbilo u razmaku od mjesec dana. Ili, recimo, razgovor s tadašnjim papinskim nuncijem“, navodi Šeks.
Najnelogičnije od svega mu je uskraćivanje stenograma razgovora predsjednika Tuđmana.
„Taj isti dokument koji je meni Vijeće uskratilo objavljen je, a što sam ja pretragom ustanovio, u jednom od izdanja Feral Tribunea pod nazivom "Stenogrami o podjeli BiH". I tu se, kao i u sedamdeset, osamdeset posto svih dokumenata koje sam tražio, radi o razgovorima, pregovorima, sastancima predsjednika s domaćim i međunarodnim političarima. I zato mi je sve još nejasnije“, kazao je.
Rojs mu dao papire i podatke
Šeksovu knjigu o padu Posavine pročitao je i Ljubo Ćesić Rojs, koji kaže da mu je knjiga dobra zato što je iznio neke stvari koje još nitko nije.
„Recimo, tadašnju odluku da se ruši most između Bosanskog Broda i Slavonskog Broda. Pokojni general Petar Stipetić bio u je Đakovu kada je izdao zapovijed Vrbancu, on ju je napisao. Naši su srušili most u Brodu, nisu Srbi. Ja imam tu sve originale, to sam ja dao Šeksu, jedan pun registrator papira“, rekao je Rojs.
Na pitanje je li Šeksov primarni motiv pri pisanju knjige bila obrana tadašnje hrvatske državne politike, koju se godinama poslije teretilo za prodaju Posavine, Rojs kaže kako ih on nije branio, već govorio, pisao istinu.
Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a, kaže da je zakon taj koji mu je uskratio kvalificirane dokumente.
„Ne može jučer Kolinda ili danas Milanović odlučivati hoće li nešto dati ili neće. Ovdje mi nije jasno zašto je Šeks tužio Republiku Hrvatsku. Rekao bih da prije tjera mak na konac. Vrijeme je da se sve objavi, jer već dosta toga kola u medijskom prostoru. Tiče se i arhive iz doba komunizma koja je, po mojim informacijama, još pod ključem u MUP-u“, rekao je Čičak.
