Iako su svi oporbeni klubovi na izvanrednom zasijedanju Sabora u zgradi INE oštro ustali protiv dopune Zakona o elektroničkim komunikacijama koji se usvaja po hitnom postupku, a koji omogućava praćenje mobitela građana, iako su kod replika zastupnika takve mjere decidirano proglašene suludima, protuustavnima i udarom na demokraciju, vladajući očito neće odustati od nakane da taj isti zakon i provedu.
Ustavom, kažem, propisana je odredba u slučaju izvanrednih mjera kojim Sabor dvotrećinskom većinom može ukinuti određena prava svojim građanima, u ovom slučaju ta mjera ne da nije potrebna, te da je dobrano zakašnjela, već je i skandalozna upravo u svojoj suludoj izvedbi. Naime, građani koji su pod mjerom samoizolacije, a na koje bi se ovaj famozni zakon odnositi trebao, kako su nam pojasnili zastupnici u svojim replikama, jednostavno mogu svoje mobilne uređaje ostaviti kod kuće, ili ako već krše mjere samoizolacije, mogu u svom protuzakonitom djelovanju ponijeti tuđi mobilni uređaj, posebno kada su svjesni da se njihov prati ili nadzire.
Vladin prijedlog kojim se nastoji nadopuniti članak 104. Zakona o elektroničkim medijima tako da se u njemu nadoda famozna „obrada podataka o lokaciji u cilju zaštite nacionalne ili javne sigurnosti“, sulud kakav jest nije dakle razložna ili smislena mjera, već iza nje stoji nešto kudikamo zlokobnije i opasnije. U danima kada su građani izloženi masovnoj histeriji koja se uglavnom, kako su pod mjerama izolacije, širi društvenim mrežama, u danima kada nam se ukidaju i ograničavaju prava na slobodno kretanje, šetnje i socijalni kontakt, vladajući pod krinkom borbe i zaštite zdravlja svojih građana provode tipično totalitarne mjere koje mogu imati dalekosežne posljedice.
U danima kada ministar nadležan za zdravstvo proglašava epidemiju, Vlada tvrdi kako famozna „odredba članka 104“ udovoljava kriteriju razmjernosti te kako se ocjenilo da će obrada podataka koji označavaju zemljopisni položaj terminalne opreme korisnika, a koji je pod mjerom samoizolacije, ima svoju nužnost, zbog zaštite zdravlja i ugroze istog ostalih građana RH, no logično pitanje zastupnika kako se ista ta mjera može banalno kršiti fizičkim ostavljanjem mobilnih uređaja kod kuće, očito nije zabrinula Vladu koja tvrdoglavo ustraje na provođenju istog tog zakona. Zašto?
Nema roka
Vlast koja želi nadzirati svoje građane za to će iznaći način i
isti će usvojiti najčešće kod kakve krize kako bi lakše i
jednostavnije taj udar na demokraciju
objasnila mjerom koja se donosi za opće dobro. Da je tome
tako svjedoči nam banalna suludost koja taj isti zakon opravdava,
a ona je po samoj logici praktičnosti jednostavno i lako
zaobilazna. Sama mjera mogla bi imati smisla ako se ograničeno
provede u određenom vremenskom roku, no taj zakon taj isti rok ne
predviđa veće ga stavlja na vremenski period koji ukinuti može
samo Sabor RH u kakvom glasanju o izmjeni i dopuni Zakona u
budućnosti. Dok se to ne dogodi isti Zakon stoji, ima svoju punu
afirmaciju. I sam Nacionalni stožer civilne zaštite objavio je
podatke kako se uspješno i bez problema rješavaju takvi problemi,
te kako se lako pronalaze oni koji krše mjere
samoizolacije od strane policije u čijoj je ingerenciji jedan
takav sustav ophodnja i provjere. Čemu dakle taj Zakon kojim se
izravno krše temeljna ljudska prava i slobode zagarantirane
Ustavom i demokratskim uzusima čitavog modernog svijeta?
Zastrašivanje građana takvom mjerom obradom podataka i praćenjem
kretanja građana eksplicitno podrazumijeva kako se te iste
građane može može u svakom trenutku nadzirati, njihove socijalne
i društvene kontakte, te ih se u bilo kojem momentu, kada i prođe
aktualna pandemija koronavirusa, može kontrolirati, kamo se
kreću, ili kamo odlaze. Takva vrsta kontrole automatski podliježe
dvjema bitnim nepoznanicama. Prva je tko će i kakve službe
pratiti građane koje se nadzire, a druga je još strašnija, tko će
imati podatke da je ta osoba možebitno bolesna i da se nalazi pod
mjeroma samoizolacije?
VEZANE KOLUMNE
- Neće vam se svidjeti, ali za dobar odgovor zdravstvenog sustava zaslužan je - socijalizam
- Možda nam je trebala ovakva kataklizma. Kad sve prođe neka ostane samo ponos
Na ta ključna pitanja Vlda ne daje jasan odgovor, osim onaj uvriježen kako će se tim baviti nadležne službe, tj. u ovom slučaju policija. No obrada osobnih podataka, obrada podataka o kretanju građana, svakako može poslužiti i u druge svrhe koje se ovom odredbom implicitno ne spominju. Tim činom Hrvatska Vlada postaje jedina u ovom dijelu Europe koja ima pristup podacima svojih građana, konkretno gdje i kamo se kreću, koje institucije ili mjesta najčešće obilaze i sa kim dolaze u kontakt, jer ova mjera, ponovimo, nema u svojoj primjeni zaštitu osobnih podataka i anonimnost, već ima tendenciju pojačanog nadzora, zadire u elementarnu privatnost građana RH, te krši sve demokratske uzuse moderne civilizacije.
Ako držite kako su ove mjere opravdane i kako će u svojoj opravdanosti zaštititi građane od neodgovornih pojedinaca, tada ste poprilično naivni, ili ste se probudili u zemlji koju savršeno ne poznajete, kao i njen operativni sustav. Desetljećima su se u ovoj zemlji koja se tako voli zvati demokratskom, a sustavno je kršila u trideset godina temeljna ljudska prava, najviše novinara, kojih se pratilo, prisluškivalo, nadziralo s kim i kuda se kreću, s kakvim osobama i institucijama dolaze u kontakt. Sada se ta dimenzija sustavnog kršenja demokracije i ljudskih prava samo nastoji ozakoniti, i kako vidimo omasoviti.
Umiranje demokracije
U prosincu 2012. tadašnji ministar Ostojić naredio je istragu zbog prisluškivanja odvjetnika Mladena Bajića i osmero novinara koje se nezakonito i protuustavno pratilo i prisluškivalo. Utvrdilo se tada, kao i u brojnim slučajevima do sada, od praćenja i prisluškivanja novinara „Feral Tribunea“, „Novog Lista“ i dalje, kako je policija i nadležne službe prekoračila svoje ovlasti, te kako je neprihvatljivo da se u modernoj demokraciji tako grubo krše ustavne ovlsti i na ovakav način. Zbog tih i takvih slučajeva iz prošlosti moramo biti iznimno oprezni kojim i kakvim ljudima dajemo toliko važne ovlasti, a odnose se na temeljne građanske slobode od kojih je najosnovnija sloboda, tj. pravo na privatnost.
Osim tih mogućnosti zloupotrebe, što je na koncu sa svima onima koji se nalaze pod mjerama samoizolacije? Tko nam garantira da ti osobni podaci neće „procuriti“ u javnost sada kada su dostupniji tolikom broju osoba, bile one tajne službe ili policija, a znamo kako u javnost cure i puno veći i puno povjerljiviji podaci? Masovna histerija nije u Hrvata novost i sva je prilika kako se danas ti ljudi, kojima Sabor danas uklida temeljna ljudska prava i ovlasti, osjećaju itekako označenima i itekako stigmatiziranima, da ne kažem metama.
Dakle, što možemo kazati za dan u kojem nam ova nesposobna i korumpirana vlast još jednom ispisuje povijest, osim kako smo svi bili svjedoci umiranja demokracije, u svoj svojoj zakonskoj i parlamentarnoj besmislenosti. Pa sretan vam dragi Hrvati dan kada je umrla demokracija.
Sretna vam svima Orwellova 1984.
