DRŽAVA GA ZABORAVILA: /

U bolnici na Rabu već 36 godina živi čovjek bez prošlosti

Image

U Psihijatrijskoj bolnici Rab već punih 36 godina živi čovjek bez imena i ikakvih osobnih isprava. Nema baš nikog svog, a nema ni svog rođendana, pišu 24 sata.

23.8.2016.
21:25
VOYO logo

U bolnicu je dovezen još 9. rujna 1980. godine, sanitetskim vozilom iz splitske bolnice, od kada gotovo četiri desetljeća nije kročio izvan bolničkog parka. Bez ikakvih dokumenata pronašli su ga krajem kolovoza 1980. godine kako luta negdje na području Drniša. Tek se nagađalo da ima između 16 i 18 godina, dakle sada je prešao pedesetu.

Nazvali su ga Perica

S njim se tada, zbog duševne zaostalosti, teško uspostavljao bilo kakav kontakt, pa ga je tadašnja prihvatna stanica Centra za socijalni rad Drniš 25. kolovoza 1980. smjestila u splitsku Kliniku za psihijatriju. Nekoliko tjedana kasnije je prebačen na Rab, u psihijatrijsku bolnicu. Zaprimljen je kao NN muška osoba, nepoznatog imena, datuma rođenja i adrese.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U bolničkim dokumentima su mu kasnije unijeli ime Perica Matas.

"Nikad nam nitko nije dao neku korisnu informaciju o njemu. Kada bi on bio zdrav i mogao nešto reći o sebi bilo bi lakše, no ovako je vrlo teško. Njega kada pitate: 'Perice gdje ti je kuća?', on odgovori: 'Ovdje u Kamporu', misleći na bolnicu jer i ne zna za ništa drugo", kaže Helena Grubišić, socijalna radnica u Psihijatrijskoj bolnici Rab.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Budući da Perica nema nikakve prihode, on ne može brinuti sam o sebi. Prodavač u bolničkoj kantini Boris Vlajnić je došao na zanimljivu ideju da za Pericu počne skupljati dobrovoljne priloge u plastičnoj čaši, tako da si Perica prijepodne i poslijepodne popije po jednu omiljenu kolu.

'Voli cure i rado komunicira sa ženskim osobama'

"I najteži pacijenti dođu i ostave barem 50 lipa za Pericu. Drago mi je to vidjeti, kad netko jako bolestan dođe i kao znak pažnje ostavi mu neki mali prilog. Ujutro najradije kupi krafnu i kolu, pa uvečer još jednu Colu. To je njegov ritual, njegova sreća.

"On je uvijek nasmijan, jednostavan. Komunikativan. Voli cure i rado komunicira sa ženskim osobama. Nije agresivan. Surađuje, kada mu se nešto kaže, to i odradi. Zapravo je jako drag", kaže Sanja Katalinić, psihijatrica rapske bolnice.

Do danas mu, unatoč bezbrojnim dopisima i inicijativama iz rapske bolnice, državna administracija ne može utvrditi identitet niti mu omogućiti da ostvari svoja temeljna ljudska prava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo