Iako premijerka Jadranka Kosor gotovo svakodnevno tvrdi da Hrvatska samo što nije izašla iz krize, to se trenutno ni po čemu ne može zaključiti. Stalan posao je i dalje 'nemoguća misija', a otkazi, propale tvrtke i neisplate plaća surova su svakodnevica hrvatskih građana.
Da predsjednica Vlade očito živi u nekoj drugoj, paralelnoj Hrvatskoj uvjerili smo se i na mjestu na kojem građani Zagreba i okolice svakodnevno vode borbu za preživljavanje. Riječ je o zagrebačkom sajmu Hrelić, smještenom na Jakuševcu, koji je već dugi niz godina kultno mjesto trgovanja i na kojem se može pronaći i kupiti doslovno sve.
Već po samom dolasku na Hrelić bilo je vidljivo da je kriza uzela svoj danak i među najsposobnijim ovdašnjim trgovcima, koji su donedavno svake srijede i nedjelje zadovoljno trljali ruke i pomno bilježili što se najbolje prodaje kako bi za sljedeći sajam naručili još više 'vruće' robe.
Snimio i montirao: Franjo Tot
'Nemojte si dozvoliti da budete stari prdac'
Među redovima rasprostrtih deka i šatorskih krila na prašnjavom šljunku, naišli smo na nekoliko naših sugrađana koji na prodaju nude čak i svoje uspomene. Pritisla ih neimaština.
Slobodan Subotić (57), inače zaljubljenik u stare boce, koji je na Hreliću poznatiji pod nadimkom Bobo Rakija, osim rakije s orasima, prodaje i dijelove svog života. Na svoj improvizirani štand izložio je razne knjige, makete brodova i druge stvari iz vlastitog doma, koje je godinama skupljao i veselio im se. Po zanimanju električar, Slobodan je prije nekoliko godina ostao bez posla. Priča više stranih jezika jer je radio diljem svijeta, ima godine iskustva iza sebe, no, tvrdi, prestar je i nitko ga više ne želi zaposliti.
Prodajom na Hreliću prikuplja novac za režije, a ako ostane koja kuna potroši ih na djecu, koja su također nezaposlena. Nije on, kako nam je rekao, kao neki 'igrači' s Hrelića, koji imaju lovu za investiranje, pa ulažu u robu koja se prodaje i zarade pristojne novce. Bobo Rakija jednostavno nema drugog izbora te preživljava iz sajma u sajam.
''Nemoj si dozvoliti da ostaneš stari prdac. Ne mislim da sam stari prdac, ali svaki put kad dođeš na razgovor za posao možeš reći: 'Ja sam strašan, ja svašta znam...', ali tko će ti to vjerovati. Ako nisi igrač, rođo ili netko, ne buš dobio posao u ovakvim godinama'', požalio nam se Slobodan.
Svi vas podcjenjuju ako prodajete na Hreliću
R.D., ratni vojni invalid u šezdesetim godinama, bez posla je već 20 godina, a jednako toliko, s povremenim prekidima, prodaje doslovno sve i svašta na Hreliću. Ostao je bez 'materijala' za prodaju, novca nema da pribavi novu robu i preproda je, pa je, kao i Slobodan, primoran prodavati stvari iz vlastite kuće. Na starom, bijelom platnu izložio je tanjure i šalice, te se nada da će na njima uspjeti nešto zaraditi.
''Svi vas podcjenjuju kad prodajete na Hreliću. Živim sa kćeri od 20 godina koja je završila grafičku školu, ali ne može naći posao. Uz prodaju popričam malo s ljudima oko mene, jer sam ratni invalid, pa na taj način malo smirim živce'', rekao nam je.
'Ako svi budemo složni, vjerujem da nam može biti bolje'
Nastavili smo šetnju kroz 'šoping-centar' Hrelić i uvjerili se da se velik broj prodavača srami načina na koji zarađuju. Na naše brojne upite prodavači su okretali glave i nisu željeli pričati pred kamerom. Pojedini su čak i pobjegli kako ne bi bili snimljeni ili fotografirani.
Načina na koji zarađuje za život nimalo se ne srami Štefanija Jovičević (57), a za neugodu nema razloga. Novce pribavlja prodajom odjeće i obuće iz vlastitog doma, obuće koju pronađe ili one koju joj netko daruje. Do prije nekoliko godina radila je u FINA-i kao čistačica, ali onda je dobila otkaz. Nastupila je kriza i nitko je nije htio zaposliti. Budući da je i u vrijeme dok je radila dodatno zarađivala na Hreliću, prodaja odjeće bio joj je jedini logični način da dođe do novca za hranu i režije.
Jednako kao i naši ostali sugovornici rekla nam je kako ima dana kada se na Hreliću može pristojno zaraditi, no većinom joj jedva ostane za troškove dolaska na sajam. Jednak odgovor dobili smo od svih koje smo upitali ima li naznaka izlaska iz krize na Hreliću – nema!
''Ne pamtim da je ikada bilo gore. Ljudi nemaju novca, ne kupuju, a i ono što ih zanima traže za dvije ili tri kune. Prodaja jako slabo ide. Nadam se da će biti bolje. Ako budemo svi složni, onda će i biti dobro'', poručila nam je Štefanija, a mi smo joj zaželjeli sreću na brojnim sajmovima koji su još pred njom.
Vezani članci:
arti-201109080241006 arti-201109050077006 arti-201103070406006
