Sve popularniji životinjski proizvodi na policama trgovina etiketirani kao ekološki, free range, organski i slično iza lijepe ambalaže i privlačnih brandova skrivaju patnju životinja, pišu Prijatelji životinja.
Proizvođači profitiraju naplaćivanjem mnogo više za 'ekološki proizvod', a potrošači spremno plaćaju cijenu kako bi se riješili osjećaja krivnje, bez da se pritom moraju odreći mesa, mlijeka i jaja. Uzgajivači ulažu sve više novca u marketing prikazujući svoju 'ekološku' proizvodnju kao humanu i brižnu prema životinjama. Pritom stvaraju bajkovitu sliku životinja koje slobodno šeću livadama i pašnjacima, u čistom i zdravom okolišu, a sve u svrhu poboljšanja prodaje. Tako zamagljuju neugodnu činjenicu da sve te životinje na kraju budu zaklane.
Tvrtka Eko-Mavrović d.o.o. poznatog bivšeg boksača Željka Mavrovića ostvaruje profit i prodajom mesnih proizvoda dobivenih iz 'ekološkog' uzgoja crnih slavonskih svinja na farmi u okolici Požege. Među 'zdravim proizvodima' koje tvrtka nudi pod brandom Osobno iskustvo su slanina, čvarci, kulen, kobasice, svinjska mast i paštete. Kao svoju misiju Mavrović ističe ''svijet u kojem je proizvodnja hrane bazirana na ekološkim principima i standardima'', pri čemu se vodi načelom "Poslujemo u skladu sa zakonima i pravilima ljubavi".
Udruga Prijatelji životinja dobila je fotografije i snimke s farme svinja tvrtke Eko-Mavrović d.o.o. na kojima je vidljivo da svinje kod njega žive u prljavoj zgradi u vlastitom izmetu. Piju vodu u kojoj gacaju i obavljaju nuždu, te leže u praznim koritima za hranu i na mokrom prljavom podu.
Iz tog prostora svinje odlaze u klaonicu nekoliko metara dalje na istom imanju. Osim kršenja vlastitih principa prema kojima mu, navodno, novac i profit nisu jedina motivacija i životna vodilja, Mavrović krši i zakonske odredbe o uvjetima 'ekološkog' uzgoja.
Uzgoj svinja na ekološki način propisan je Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN 13/02, 10/07), a temelji se na držanju životinja u što prirodnijem okolišu. Takav način uzgoja zamišljen je kao alternativa konvencionalnom uzgoju kako bi se povećala dobrobit životinja. Pravilnikom propisani minimalni uvjeti za ekološki uzgoj uključuju: nekoliko funkcionalnih prostora u objektima za držanje svinja; čiste, suhe i dovoljno prostrane površine za mirovanje životinja; stelju od slame ili ostalih prikladnih prirodnih materijala; cjelodnevnu dostupnost hrane i svježe vode; ventilaciju i grijanje objekta; preventivnu zdravstvenu zaštitu utemeljenu na pravilnoj hranidbi i smještaju te općoj higijeni dezinfekcijom objekata i opreme itd.
"Ako je farma svinja Željka Mavrovića primjer tzv. ekološkog uzgoja koji podrazumijeva povećanu skrb za dobrobit životinja, tada 'ekološki' znači jedino dobro manipuliranje marketinškim trikovima. Držanje životinja u ponižavajućim uvjetima i njihovo klanje nisu u skladu 'sa zakonima i pravilima ljubavi'. Takvo načelo poslovanja, kao i poštivanje zakonskih odredbi, Mavrović bi puno dosljednije postigao da ostane samo pri ekološkoj proizvodnji žitarica", pišu Prijatelji životinja.
Potaknuti pričom Prijatelja životinja kontaktirali smo Željka Mavrovića, koji je na naše pitanje o gore spomenutim uvjetima u kojima uzgaja svinje odgovorio:
''Kako mislite da svinje koje ne jedu i ne piju rastu? Svinje često uživaju valjajući se u blatu i u kaljužama u koje se i piša. Ako im se ne osiguraju uvjeti koje one vole, onda svinje pate. Svatko tko je bio na selu zna u kakvim se uvjetima uzgajaju svinje i ako je nekome iz grada to preprljavo i presmrdljivo, to je njegov problem'', poručio je za Danas.hr Mavrović.
Prethodni članak:
arti-201004130213006
