Velika se važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja, neizbježnom putu čišćenja srca što omogućuje vjernicima da iznutra obnovljeni proslave Uskrs.

Velika subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti.

U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život.

Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdjenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova.

Dani Vazmenog Trodnjevlja – Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično se nazivaju „svetima” ili “velikima” jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

To su dani koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine kao i života Crkve.