Malo je onih koji nekoliko mjeseci pred izbore nisu uočili kako se Zoran Milanović izmijenio, da toplije razgovara s ljudima, da nema onu vrstu odbojne osornosti na koju smo naviknuli. Malo je onih i koji nisu pomislili kako je to pozitivan proces političkog odrastanja koji treba podržati.
Duboko pogrešno i štetno
No, izbori su iza nas, obaveze su stisnule, a Milanović na svakom koraku udara u zid golemih problema koje nije jednostavno riješiti. Svega toga treba biti svjestan kad se procjenjuju neke njegove reakcije, ali za akciju 'Ferdelji' i objašnjenja koja su uslijedila nema doista nikakvog opravdanja. Sve što je napravio i rekao bilo je duboko pogrešno i štetno.
Podsjetimo, Vladimir Ferdelji, jedan od istaknutijih domaćih poduzetnika, nije još ni stigao sjesti u fotelju pomoćnika ministra prometa i infrastrukture, a Milanović mu je pokazao izlazna vrata. Razlog? Uvrijeđen je i povrijeđen! Ferdelji se, podsjetimo, kao i mnogo puta dosad, usudio kritizirati poteze Vlade. Ovaj put rekao je ono što je svima jasno – da Vlada nema hrabrosti za odlučne rezove.
'Treći ešalon službenika'
Ferdeljijeva konstatacija o golom caru bila je previše. Milanović mu je samo dan kasnije dao otkaz, a nama, koji ćemo gospodinu Ferdeljiju (kao dužnosniku) još šest mjeseci plaćati fine mjesečne iznose za posao s kojeg je potjeran, poručio vrlo bezobrazno – sorry! Pri tome je čovjeka svrstao u 'treći ešalon službenika', te se upitao zašto je uopće ulazio u Vladu te otkrio kako ga 'uopće ne poznaje'.
Niz vrlo zabrinjavajućih zaključaka može se izvući iz ove naoko bezazlene svađe Ferdelji – Milanović. Prvo, svaki put kad napravi grešku koja će nas sve koštati, premijer bi nam naprosto mogao reći da mu je žao. Drugo, kritizirati premijera vrlo je riskantan potez ako je Milanović premijer i u poziciji dati vam otkaz – baš će biti zanimljivo vidjeti tko će se i kada opet usuditi prigovoriti nečemu što je izišlo iz Vladine kuhinje. Treće, Milanović je u stanju osobu na poziciji pomoćnika ministra uopće ne upoznati te taj svoj gaf relativizirati gadnim osobnim napadom, zaključujući kako je i tako riječ o nebitnoj osobi na nebitnoj poziciji. Osim što nije potpuno jasno kako je Milanović uspio izbjeći upoznavanje s Ferdeljijem, koji je dugo vremena u vodama hrvatskog biznisa te je sudjelovao na stotinama skupova o gospodarstvu, treba se zapitati i koga to još od pomoćnika ministara premijer nije stigao upoznati prije no što je odobrio njihovo imenovanje.
Tko je za koga trebao čuti?
Ne ulazeći uopće u to je li ili nije Ferdelji bio najbolji odabir za pomoćnika ministra (zašto bismo mi raspredali o tome kad ga se premijer nije udostojio ni upoznati), treba biti pošten i reći da bi se Milanović ponovno trebao spustiti s nebeskih visina u koje je poletio ponesen uspjehom na izborima. Tada bi shvatio da svi koji ga kritiziraju nemaju loše namjere, ali i to da je prilično nizak napad na Ferdeljija potpuno promašen. Ako ništa drugo, onda bi trebao respektirati činjenicu da je taj 'službenik trećeg ranga' osigurao u svom životu više plaća radnicima nego što će jedan birokrat u tri života, pa zvao se taj birokrat i Zoran Milanović.
specijal-201012070191004-Zoran Milanović
