Na spomen Vlatka Hrpka Gladovića mnogim se ravnateljima škola i ostalih obrazovnih institucija diže kosa na glavi. Naime, ‘nevidljivi Vlatko’, kako su ga prozvali, već dulje od 10 godina se javlja na natječaje za posao nastavnika, ravnatelja ili bilo čega sličnog – čovjek se javlja na sve natječaje za koje vjeruje da ima potrebne kvalifikacije. Kada ne prođe na natječaju, iskorištava svoje zakonsko pravo i žali se, zbog čega škole moraju dulje biti bez nastavnika, ravnatelj se mora pravdati pred prosvjetnom inspekcijom i sve na neko vrijeme staje.
Nakon priče Slobodne Dalmacije koja je zapalila Hrvatsku ali i šire, sada je za Večernji list Vlatko otkrio i svoju stranu priče.
Vlatko je 1984. diplomirao na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, a poslije i stekao zvanje magistra ekonomije. Prvi se put u prosvjeti zaposlio 1986., na Radničkom sveučilištu u Rijeci. Dogodine je dobio posao na Krku, potom je radio u Opatiji i u Lošinju. Početkom 90-ih zaposlio se u Varaždinu, potom i u Obrtničkoj školi u Požegi, što je ujedno i njegov posljednji posao u prosvjeti. Tih se godina oženio, uskoro dobio sina i doselio k suprugi u Bakar.
Već 15 godina tražio posao u struci
Nije mogao naći posao u struci, pa je položio stručni ispit osposobljavanja pred Ispitnim povjerenstvom MUP-a i idućih 15 godina radi kao zaštitar. "Zbog stresa, teških uvjeta rada i poslova koji traju neprekidno i po 36 sati obolio sam od dijabetesa i tada sam s poslova zaštitara prebačen na poslove čuvara. Na inzulinu sam i danas. Svih tih godina moji kolege zaštitari nisu mogli vjerovati da u svojim redovima imaju i profesora i ja sam cijelo to vrijeme, zapravo punih 20 godina, pisao molbe za posao u struci. No, kad jednom iziđeš iz sustava, teško se vratiti" kaže 58-godišnji Vlatko Gladović.
'Zvali me, a ja nisam imao ni za kartu'
"Većina poslova bila je na određeno vrijeme, ali ja sam se svejedno javljao, no problem bi nastao kad bi me zvali na intervju za posao u udaljenijim gradovima poput Dubrovnika, pritom ne nudeći putne troškove, a ja sam prehranjivao obitelj s 2200 kuna plaće od zaštitarskih poslova. To je razlog zašto se nisam odazivao na te pozive, a ne moja bahatost. Gdje bih trebao spavati u Makarskoj? Na klupi, u parku? Često nisam imao ni za autobusnu kartu. Svih tih godina jedino su mi u Gospiću refundirali troškove. Nije to tako jednostavno..." pojašnjava profesor Grdović.
Na adrese različitih institucija, mahom škola diljem Hrvatske, poslao je, ne poriče, više od tisuću molbi za posao jer "nikada nije tražio milostinju, samo je želio raditi sa svojih deset prstiju u svojoj struci poštenim radom" kaže prof. i dodaje "A teško je dobiti posao na pošten način" kaže profesor.
'Zna se kako se kod nas zapošljava - preko barba Luke'
Zato se i počeo javljati i nadležnim institucijama pokušavajući upozoriti na neregularnost natječaja. Ni jedan ministar još od Dragana Primorca nije mu je odgovorio. Žalio se i prosvjetnim inspekcijama, no ni oni se nikada nisu očitovali. Nebrojeno puta pisao je ravnateljici Mihaeli Adamović, no ona, kako tvrdi, njegove žalbe iz Zagreba “prebacuje” na niže razine u Split, Rijeku ili Osijek, a oni pak njegove navode odbacuju kao neosnovane. Dodaje kako zbog negovih žalbi ne pate djeca jer se u takvim slučajevima produlji ugovor nastavniku, ili se uzme zamjena.
"Pate ravnatelji jer su bijesni što moraju ponovno raspisivati natječaje koje su namjestili za svoje ljude. Zna se kako se u ovoj zemlji zapošljava, preko barba Luke i sličnih" objašnjava Gladović
Danas, njegova je obitelj u ovrhama do grla, a zbog neriješene dokumentacije stana u kojem žive jednom su nogom na ulici. Proteklih je godina u invalidskoj mirovini, no na sreću, nakon 20 godina, konačno je dobio posao u struci.
"Od prosinca radim u Crikvenici u Srednjoj školi Antuna Barca kao nastavnik ekonomske grupe predmeta, a troškove prijevoza snosi Ministarstvo. S obzirom na to da sam, dakako, još uvijek na probnom roku koji istječe koncem svibnja, nadam se da cijela ova hajka neće imati negativne reperkusije na mene" zaključuje Vlatko.
