Samoproglašeni karizmatik, bivši gimnazijski vjeroučitelj i kandidat Mosta za gradonačelnika Rijeke Marin Miletić, zastrašujuće ovih dana koristi društvene mreže u svrhu svoje samopromocije. Ljudi koji su išli u crkve, a poslije se udaljili od katoličke vjere, uči nas riječki mesija, nisu ništa bolji od pomahnitalih pasa i prljavih svinja.
Nije novost da vjerski ekstremisti koriste govor mržnje usmjeren prema ljudima koji se ne uklapaju u njihov vjerski svjetonazor. U normalnim društvima, mislim na uređena društva, a ne ovo naše divljačko, zbog ovakvih izjava karizmatik iz Rijeke bio bi sankcioniran. U toj mjeri da bi drugi put dobro razmislio kada bi uključio kameru na svom YouTube kanalu.
Američki propovjednici tako su došli i kod nas. Bilo je zapravo samo pitanje vremena kada ćete moći preko zaslona svog mobilnog uređaja dobiti izravan kontakt sa svojim egzorcistom, sa samoproglašenim karizmatikom koji vjerom skida uroke. Ili Marinom Miletićem – šinterom.
Marin Miletić shvatio je u kakvoj državi živi i koliko smo zapravo kao društvo blizu "amerikanizacije" svega, pa tako i vjere. Društvo koje je nastalo na mržnji prema drugačijima, društvo koje mržnju njeguje i tolerira, na koncu je moralo dati Marina Miletića, kao što nam je dalo Damira Stojića, Ivicu Raguža kojem su žene drugotne i odbijaju poslušnost. Govor mržnje, seksizam i stigmatiziranje drugim riječima, društveno je poželjan i njime se ostvaruju osobni interesi. U ovom riječkom slučaju predizborna samopromocija.
Politika i religija u svakom društvu koje nazaduje idu ruku pod ruku. Država koja bi trebala štititi sva vjerska prava, jednako bi trebala od govora mržnje štititi i suverenitet sekularne države, tj. onih koji ne dijele njihovu vjersku zanesenost. Etiketiranje na takav način koji koristi Miletić upravo nam to potvrđuje.
Oni koji kritički gledaju ne isključivo na vjeru, već na način na koji se vjera koristi, proglašeni su hereticima, u slučaju Marina Miletića "psima koji jedu svoje bljuvotine".
Izgubio je vjeroučiteljsko poslanje, ali ne i mesijanstvo
Nije Marin Miletić naša novost. Marin Miletić nažalost je postao naša stvarnost. Produkt jednog društva koje nema tradiciju tolerancije, ali ni jasnu osudu institucija. Marin Miletić ustoličio je sam sebe kao karizmatika na velikom prosvjedu prosvjetnih radnika na Trgu bana Jelačića kada je održao govor u kojem je napadao sve i svakoga nakon čega je uslijedila i službena osuda iz Crkve.
Svoje vjeroučiteljsko poslanje Miletić je tada izgubio, no nije izgubio svoje mesijanstvo. Mediji su tjednima izvještavali o skandaloznoj interpretaciji vjere od strane mladog vjeroučitelja Prve sušačke gimnazije koji su ga pozdravljali sa „Za dom spremni“, što nikada nije demantirao, no službena Crkva oglasila se tek kada je samoproglašeni karizmatik napao Vladu i samog premijera. Tada je tek sankcioniran. Marin Miletić bio je i karizmatični kolumnist, do dana kada je Slobodana Praljka usporedio sa Sokratom. Tada mu je prekinuta suradnja s Novin listom, i zanimljivo je kako se u slučaju rečenog karizmatika pojavljuje stanovit obrazac.
Marina Miletića pušta se da iznosi svoje skandalozne stavove, dok
Marin Miletić ne pređe dozvoljenu granicu. Tada se, kao uostalom
i u ovom najnovijem slučaju, njegove trenutne platforme na kojima
djeluje ograde od njega. Jer procjene da im radi
štetu.
No što je sa štetom koja je već učinjena?
Marin Miletić sudjelovao je u odgoju nekoliko generacija naše djece. Marin Miletić toj je djeci sotonizirao recimo jogu, kada je bivša predsjednica otkrila da prakticira istu. Marin Miletić učio je djecu da su uske majice „sotonin znak“ i da mu je to u snu rekao katolički svetac Padre Pio. Marin Miletić godinama je zagovornik Hoda za život kojemu je konačni cilj zabrana prava na pobačaj. Marin Miletić usvrdio je na svom facebook profilu kako su žene fizički inferiorne muškarcima u sportu, konkretno u košarci, zbog čega je dobio salvu reakcija, pa to zatim izbrisao. Marin Miletić izopačeno je lice religije koju zastupa i katoličke vjere. On je upravo ono čemu smo se smijali u Americi, i to nam je dokazao svojim najnovijim istupom. Netko tko se deklarira vjernikom, a nema ništa zajedničko sa sadržajem i kvalitetom vlastite vjere.
Mnogi su preko te nesretne vjere u našem društvu stekli popularnost. Društveni status, posao, političku karijeru. No način na koji istupa Miletić stigmatizirajući vjernike koji su odustali od prakticiranja svoje vjere, jasno nam govori kako je Marin Miletić dehumanizirani vjernik. Onaj koji rasplamsava mržnju prema onima koji obrede i vjeronauk ne drže nužnima po pitanju svoje vjere. Ta paradna, obredna i folklorna vjera koju zagovara Miletić, upravo je sušta suprotnost moralnosti vjere koju zastupa. Ako ne vjerujete meni, pročitajte što sam poglavar Crkve, papa Franjo govori o vjernicima koji ne prakticiraju svoju vjeru.
Označava ih jednakim u očima svoje Crkve.
Kult Marina Miletića
Javni marš koji danas upražnjava Miletić pod plaštom vjere ništa ne može opravdati. Miletić je čovjek koji se poziva na vjeru, a istovremeno tu istu vjeru zloupotrebljava za svoje ciljeve. Taj manifest mržnje u službi dobra, trajati će dok god Marin Miletić od toga bude imao koristi. Da su druga vremena, uopće ne sumnjam da bi Marin Miletić bio gorljivi komunist, liberalni apologeta, jer je Marin Miletić depersonalizirani poslušnik koji njeguje samo jedan kult. A to je kult Marina Miletića.
Samo u politički nesređenim društvima i socijalno nesigurnoj zemlji, Marini Miletići su mogući. Kao pervertirani vjernici koji ljude uspoređuju sa psima. Osnovni problem sa Miletićem nažalost je taj, da po svim istraživanjima on ulazi u drugi krug sa SDP-ovim kandidatom Markom Filipovićem. Miletić prema svim istraživanjima ima podršku mladih ljudi, u prosjeku između 18 i 29 godina.
Kada to vidimo, mi koje je nazvao psima, ne samo da odustajemo od svoje vjere već odustajemo od ovakve države. Isuviše se ona naime, kako nam je slikovito opisao Miletić, valja u svojoj bljuvotini.
