Europsko rukometno prvenstvo samo što nije počelo, a mi smo za kraj ostavili najavu skupine A, u kojoj će međusobno igrati Hrvatska, Švedska, Island i Srbija.
Hrvatska protiv reprezentacije Srbije otvara rukometni euro u Spaladium Areni od 20:30. Studijsku emisiju na RTL-u možete gledati već od 18:00!
Hrvatska
Izbornik: Lino Červar
Prva sedmorka: Mirko Alilović (Veszprem), Igor Vori (Zagreb), Domagoj Duvnjak (Kiel), Stipe Mandalinić (Füchse), Marko Kopljar (Füchse), Manuel Štrlek (Kielce), Ivan Čupić (Vardar)
Hrvatska rukometna reprezentacija od sutra će krenuti u pohod na jedino zlato koje joj nedostaje u vitrini. 1994. godine naša je reprezentacija predvođena imenima poput Ćavara, Smajlagića i Saračevića pobjedom protiv Švedske u Atlanti osvojila olimpijsku zlatnu medalju, a isto je ponovila i osam godina kasnije u Ateni, srušivši u finalu Njemačku. Godinu dana ranije, 2003. godine u Portugalu, Hrvatska je osvojila i svjetski naslov, a deblji kraj u velikom finalu i tada je izvukla Njemačka. Pored nebrojenih bronci i pokojeg srebra, europsko zlato je dakle, jedina medalja koja nedostaje našoj reprezentaciji.
Put prema teško ostvarivom, ali ne i nemogućem cilju, Kauboji će započeti u splitskoj Spaladium Areni, baš kao i 2009. godine, kada smo bili domaćini svjetske smotre. Otvaranje prvenstva nudi utakmicu koja je na mnogo razina više od toga. Srbija nije rukometna velesila, ali ni u kom slučaju nisu lagan protivnik. Dobro se sjećamo Europskog prvenstva 2012. godine, kad su na domaćem terenu ušli u finale, a zatim izgubili od Danske.
Pretodno su u polufinalu Srbi pobijedili upravo Hrvatsku, a tu polufinalnu utakmicu obilježilo je zaglušujuće zviždanje navijača na hrvatsku himnu, prljavi potezi i brojna isključenja, dakle sve u svemu - nije to baš bila ljepotica od polufinala. Tako nešto može se očekivati i sutra u Splitu. I dok se nadamo kako će naši navijači ipak ostati čista obraza i mirno poslušati srpsku himnu, ono što će uslijediti nakon toga zasigurno će biti pravi pakao!
U vatrenoj atmosferi i bremenu koje svako otvaranje prvenstva nameće mogu se dogoditi dvije stvari - da Hrvatska poleti na krilima euforije ili da se 'stisne' pod tim pritiskom očekivanja. Što se tiče kvalitete, dvojbi nema - naša je reprezentacija mnogo jača i zrela je za pobjedu od 10 razlike, tako da će psihološki moment igrati najveću ulogu.
Čak i ako se dogodi ono neželjeno, da Kauboji loše otvore susret ili pak imaju crne rupe, utakmica traje 60 minuta i to bi trebalo biti dovoljno da naša kvaliteta ispliva na površinu pa da s dva boda krenemo na noge protivnicima iz nešto teže kategorije - Islandu i Švedskoj. Kad smo već kod njih, realno gledajući, prva utakmica protiv Srbije trebala bi biti najmanje bitna za Hrvatsku.
Da, otvaranje prvenstva iznimno je bitno kako bi igrači u pravom ritmu ušli u turnir i dobili toliko potrebno samopouzdanje, no realno gledajući, mnogo su za nas važnije utakmice s Islandom i Švedskom. Izgledno je da će uz nas, upravo te dvije reprezentacije proći u drugi krug, pa bi nam osvajanje četiri boda u međusobnim susretima s njima, koje bismo onda prenijeli u drugi krug, trebao biti imperativ po pitanju skupine. U drugom krugu križamo se s Norveškom i Francuskom i te će utakmice biti ključne što se tiče prolaska u polufinale.
Kormilar bitke za novo odličje po prvi put nakon 2010. godine ponovno će biti čovjek koji je osvojio posljednja dva zlata s Hrvatskom - Lino Červar. Poseban je karakter Lino, u razgovorima s medijima iznimno pristupačan, otvoren i s gospodskim manirima, a u rukometnoj dvorani potpuna suprotnost. Nerijetko ga se uz rub TV ekrana može vidjeti kako se paralelno kreće uz aut liniju s rukama u zraku, tjerajući svoje izabranike da odigraju čvrstu obranu, a ne poslušaju li ga, često ga se može čuti kako ih pošteno opsuje za vrijeme minute predaha.
"Tako vam je s Linom. Jako je strastven, motiviran i želi izvući najbolje iz svojih igrača. Na treningu je uvijek frka i nervoza, ali prije i poslije uvijek voli porazgovarati s igračima i njeguje taj osobni pristup", rekao je u intervjuu za Vijesti.hr Ivan Čupić.
Lino Červar
FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL
U šest godina koliko je bio odsutan iz reprezentacije i brusio zanat u Makedoniji, Červar je zasigurno porastao u trenerskom smislu i nadajmo se da će nova iskustva uspjeti prenijeti i na pomlađenu hrvatsku reprezentaciju, kojoj je možda jedina mana – veliki nedostatak iskustva. Ključna će biti rotacija igrača i izbjegavanje ozljeda. Duvnjak je relativno 'načet' došao na EURO, a Hrvatska je bez Domagoja poput obezglavljene zvijeri. Slično bi bilo i u slučaju izostanka Štrleka, Čupića pa čak i Vorija, budući da imamo tek jednu alternativu za poziciju pivota - Željka Musu.
Zaključno, našim rukometašima ništa nećemo moći zamjeriti ne osvoje li zlato, pa čak i ako ne doguraju do finala. Prvi cilj je odnijeti četiri boda u drugi krug, a zatim se u kasnijoj fazi i utakmicama s velikanima nadati da će minijaturna razlika od jednog ili dva pogotka koji čine razliku između pobjede i poraza biti - na našoj strani.
Švedska
Izbornik: Kristjan Andresson
Prva sedmorka: Andreas Palicka (Löwen), Jesper Nielsen (PSG), Linus Arnesson (Bergischer), Lukas Nilsson (Kiel), Johan Jakobsson (Sävenhof), Hampus Wanne (Flensburg), Niclas Ekberg (Kiel)
Iako već dugi niz godina ne djeluje tako, Švedska je povijesno jedna od najvećih svjetskih sila u rukometu. Osvojili su čak četiri naslova europskog prvaka, uključujući i onaj iz Hrvatske 2000. godine. Tome se mogu pridodati i četiri naslova svjetskog prvaka, četiri srebra s Olimpijada i hrpa bronci i već postaje malo jasnije što Švedi predstavljaju u svijetu rukometa.
Na klupi sjedi Kristjan Andresson, 36-godišnji Islanđanin koji je do prije par godina i sam nastupao za svoju reprezentaciju, a sada je preuzeo projekt uskrsnuća švedskog nacionalnog rukometa od dugogodišnjeg izborničkog dua i švedskih rukometnih legendi Staffan Olson - Ola Lindgren, koji su mu ostavili solidne temelje za napredak.
Olsson i Lindgren
FOTO: Angelika Warmuth/DPA/PIXSELL
S obzirom na navedenu povijest, možemo reći kako je švedski rukomet dugi niz godina u stanju stagnacije s povremenim bljeskovima. Tako su primjerice, 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu došli do finala gdje su pali od svemoćne Francuske, što im je ujedno i posljednja osvojena medalja.
Krasi ih čvrsta skandinavska obrana u kojoj je ključni čovjek visoki i snažni pivot Jesper Nielsen iz PSG-a, no ni napadačkog talenta ne nedostaje. Krila su sjajni Zachrisson (Füchse) i Ekberg (Kiel), koji se na već na nekoliko turnira okitio titulom najboljeg strijelca, a vrata čuva prekaljeni Andreas Palicka koji je trenutno pod ugovorom s Rhein-Neckar Löwenom. Očite mane Šveđanima su vanjske pozicije zbog čega će morati dodatno stisnuti u obrani i poraditi na svojim napadačkim akcijama.
Island
Izbornik: Geir Sveinsson
Prva sedmorka: Björgvin Pall Gustavsson (Skjern), Bjarki Mar Gunnarsson (Stjarnan), Janus Smarason (Aalborg), Aron Palmarsson (Barcelona), Runar Karason (Burgdorf), Gudjon Valur Sigurdsson (Löwen), Arnor Gunnarsson (Bergischer)
Island je tipična skandinavska reprezentacija s čvrstom obranom, odličnim vratarom i kontrama kao jednim od najjačih oružja, a tu i tamo se u ovoj malenoj otočkoj državi koja broji tek nešto više od 300.000 stanovnika pojavi i vanserijski talent koji postane svjetska rukometna zvijezda. Jedan od njih bio je i Olafur Steffanson, možda i najveće ime u povijesti islandskog rukometa s kojim je reprezentacija ostvarila svoje najveće uspjehe osvojivši srebro na Olimpijadi u Pekingu te broncu na Euru u Austriji 2010. godine.
Steffanson se od reprezentacije oprostio 2013. godine, a od njegova odlaska Islanđani čekaju novog 'mesiju' koji će im omogućiti da se ponovno bore za neku rukometnu medalju.
Usprkos tomu, Island nije loš, dapače. Vrata će čuvati Bjorgvin Gustavsson, plavokosi vratar koji zna skinuti nekoliko kontri ili sedmeraca u nizu i tako unijeti energiju u ostatak ekipe. Kao najubojitijeg igrača svakako treba istaknuti Arona Palmarssona, 27-godišnjaka koji je zvijezda postao u Kielu, a trenutno nastupa za Barcelonu. Tu su i 38-godišnji veteran na poziciji lijevog krila Sigurdsson te još jedan ubojiti vanjski Atlason i to su imena koja bi trebala nositi Islanđane na turniru.
Gustavsson
FOTO: Monika Skolimowska/DPA/PIXSELL
Njihov realan doseg jest drugi krug, no za novi veći uspjeh ipak će morati pričekati još jednog Steffansona.
Srbija
Izbornik: Jovica Cvetković
Prva sedmorka: Vladimir Cupara (Ademar Leon), Dobrivoje Marković (Zagreb), Darko Đukić (Kielce), Petar Nenadić (Füchse), Žarko Šešum (Göppingen), Marko Vujin (Kiel), Bojan Beljanski (Bregenz)
Iako na turnir dolaze s pet uzastopnih poraza u pripremnim susretima, Srbe ne treba unaprijed otpisati. Kao što smo već spomenuli, Hrvatska se posebno mora pripaziti tog prvog susreta i otvaranja prvenstva, naši će susjedi igrati čvrsto, muški, ponekad čak i prljavo.
Ne zato što će igrati protiv Hrvatske i zbog nekih povijesnih i nacionalističkih razloga. Ne, Srbija će tako igrati jer je to njihova igra. Manjak kvalitete njihova reprezentacija nadoknađuje čvrstinom, muškom igrom i borbenošću. Tako je bilo s Veselinom Vukovićem, tako je i sada s Jovicom Cvetkovićem.
Neke će možda iznenaditi kako Srbija ima itekako bogatu rukometnu povijest. Sa svjetskih smotri dva puta su se vraćali sa srebrom oko vrata (Egipat 1999. i Francuska 2001.), dok su na Europskim prvenstvima osvojili po jednu broncu (Španjolska 1996.) i jedno srebro na već spomenutom Euru na domaćem terenu.
Nije ta momčad od prije šest godina bila mnogo kvalitetnija od ove danas, njihov uspjeh došao je isključivo kao rezultat borbenosti, neviđene podrške navijača i sudačke pomoći. Potonje dvije stavke u slučaju Eura u Hrvatskoj možemo otpisati, dakle Srbima preostaje borba i zalaganje, jer objektivno gledajući, u inferiornoj su poziciji u odnosu na ostatak reprezentacija iz skupine.
Najveće zvijezde Srbije su na vanjskim pozicijama, Šešum, Vujin i Nenadić mogu probiti svaku obranu, no odluče li se njihovi protivnici na izolaciju vanjskih igrača i prekinu li njihov protok lopte, Srbi ostaju izgubljeni.
Jovica Cvetković
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
Porazi uoči samog turnira protiv Švicarske, Rumunjske, Makedonije i dva puta Slovenije nikako ne ulijevaju povjerenje i gledajući iz naše perspektive, ostaje nam nadati se da Srbija neće eksplodirati na prvoj utakmici turnira.
