U aferu oko ministra uprave Lovre Kuščevića nedavno se uključio i USKOK koji provodi izvide oko posla s nekretninom u Supetru, ali i ostalih nejasnoća oko njegovih nekretnina, piše Jutarnji list pozivajući se na neslužbene izvore.
Do javnosti je, u međuvremenu, dospjela i priča o Kuščevićevom poslu s otkupom nekretnine u Supetru od vlastite tvrtke 2010. godine, koju je tri godine kasnije prodao grupaciji Svpetrvs hoteli d.d. za 2,2 milijuna kuna.
Tko je devet godina podmirivao kredit?
Kuščević je, prema poreznom rješenju, za navedenu kupnju svojoj tvrtki platio 1,044.855 kuna, iz čega proizlazi da je na toj nekretnini u tri godine zaradio 1,2 milijuna kuna. Za razliku od optužbi za neadekvatno upisivanje u katastar te neuredno ispunjavanje imovinskih kartica, zbog činjenice da je tvrtka Kuščević d.o.o. potkraj 2012. otišla u stečaj te iza sebe ostavila 1,3 milijuna kuna dugovanja, od čega se 0,3 milijuna odnosilo na neplaćanje državi, protagonisti ovog zapleta oko Kuščevićeve tvrtke i nekretnine vrlo opasno hodaju po rubu kaznene odgovornosti, piše Jutarnji list.
On je 2003. osnovao tvrtku Kuščević d.o.o. u kojoj je bio jedini vlasnik i direktor, a bavila se proizvodnjom namještaja. Tvrtka je potom od Erste banke podigla kredit od 210.000 eura kojim je kupila spornu nekretninu. Pitanje je tko je od 2005. do 2014. podmirivao kredit, jer su nekretnine dva puta mijenjale vlasnika, a zabilježba banke je brisana tek 2014. kada su nekretninu već otkupili Svpetrvs hoteli.
Kada je 2005. postao načelnik općine Nerežišće, Kuščević je mjesto direktora tvrtke prepustio svome puncu, danas pokojnome Anti Žuviću, dok je sam ostao jedini vlasnik tvrtke. U travnju 2010. udjele u tvrtki prepustio je bratu Branimiru, a svo to vrijeme nekretnina je bila u vlasništvu tvrtke. No, nakon Kuščevićeva izlaska iz tvrtke, u proljeće 2010., za njim iz tvrtke "kreću" i nekretnine. Kupoprodajnim ugovorom koji je sklopljen 6. srpnja 2010. tvrtka Kuščević d.o.o., kojoj je direktor Ante Žuvić, a vlasnik Kuščevićev brat Branimir, Lovri Kuščeviću kao fizičkoj osobi prodaje nekretninu, zapravo jedinu imovinu tvrtke, za milijun kuna, piše Jutarnji list.
Problematična je i cijena nekretnine
Ako je doista platio tih milijun kuna, Kuščević je morao ući u kapital tvrtke iz kojega bi se poslije u stečaju naplaćivali i vjerovnici. Međutim, dvije godine poslije tvrtka će im u stečaju ostati dužna 1,3 milijuna kuna. Dodatne sumnje u način plaćanja baca zabilješka koju je Kuščević naveo u svojoj imovinskoj kartici iz 2010., a u kojoj navodi da je poslovni prostor otkupio dijelom od prodaje poslovnih udjela u tvrtki Kuščević, a dijelom iz kredita od 850.000 kuna, no nije specificirao u kolikom je omjeru mislio na novac, a u kolikom na udjele. Prodaja udjela, budući da je nekretninu otkupio upravo od tvrtke u kojoj je imao 100-postotni poslovni udjel, značila bi da su mu brat i punac u zamjenu za tvrtku dali imovinu te iste tvrtke.
Osim načina plaćanja, piše Jutarnji list, problematična je i sama cijena. Ostaje nejasno na osnovi čega je formirana cijena po kojoj je nekretnina prodana Kuščeviću 2010. za milijun kuna kada se ima u vidu da je ta nekretnina pet godina prije prodaje procijenjena na 1,6 milijuna kuna, a tri godine nakon prodaje na 2,2 milijuna kuna. Također je i pitanje kolika je procijenjena vrijednost tvrtke ako je došlo do zamjene za udjele u tvrtki, budući da je Kuščević vrijednost tvrtke 2009. godine procijenio na tri milijuna kuna. Međutim, ako bi se utvrdilo da je cijena po kojoj je nekretnina prodana bitno manja od tržišne, ovim radnjama bi se u najmanju ruku ispunila bitna obilježja kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora.
