Nedjeljko Mihanović, hrvatski povjesničar književnosti i političar te bivši predsjednik Hrvatskog sabora, umro je u četvrtak u 92. godini u Zagrebu, priopćila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Mihanović je rođen 16. veljače 1930. u Sitnu Donjem pokraj Splita, Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu, a 1958. slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Djelovao je u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnost te od 1976. do 1990. bio voditelj Odsjeka za književnost Zavoda za književnost i teatrologiju.
Od 1966. do 1968. bio je lektor za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Hamburgu, a doktorirao 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora.
Od lipnja 1990. do 1994. te od 1995. do 2000. bio je predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost, kulturu i šport Sabora Republike Hrvatske, a od 1994. do 1995. predsjednik Sabora.
Od 1998. bio je savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.
Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1980.
Pisao je eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.
Posebno se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963.-1967.), Antun Gustav Matoš (1973.), Vladimir Nazor (1977.), Vjekoslav Majer (1978.) i Antun Branko Šimić (1988. i 1998.)
U biblioteci Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio je izdanja za niz hrvatskih pisaca, te zasebno priredio nekoliko pojedinačnih izdanja djela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard Jorgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Keršovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, August Cesarec, Jure Kaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević, A.B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko Tomičić).
U biblioteci Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti priredio je djela Vladimira Nazora, Izidora Poljaka, Đure Sudete, Jeronima Kornera, Rajmunda Kuparea, Lucijana Kordića, Srećka Karamana, Ante Jakšića i Jakše Ercegovića.
Objavio je i autorske knjige Poezija Stanka Vraza (1971.), Pjesničko djelo Vladimira Nazora (1976.), Portreti i eseji o hrvatskim piscima (1981.), Oblikotvornost i smisao (1987.), Mjera i vrijednost (1989.), Govor umjetnosti (1992.), Na putu do hrvatske državnosti (1996.), Državnost iznad svega (1998.), Prepoznavanje vrijednosti (2001.), Za jedinu i vječnu Hrvatsku – dr. Franjo Tuđman (2001.), Poljički Parnas (2005.), Tajanstvenost umjetničke riječi (2007.), Poljički Parnas II. Poljička čitanka (2009.) i Tuđmanova baština (2010.).
Izradio je scenarije i ekranizacije o hrvatskim piscima Vladimiru Nazoru, Vjekoslavu Majeru, Antunu Mihanoviću, A.G. Matošu, Ivani Brlić-Mažuranić, Augustu Cesarcu.
Odlukom predsjednika Franje Tuđmana, Nedjeljko Mihanović odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990.-1992.), Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red Hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom te Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.
