Nada Puttar-Gold, koja se smatra jednom od najvećih hrvatskih voklanih umjetnica, rođena je u Varaždinu 5. studenoga 1923. godine. Prvu glazbenu poduku stekla je u rodnome gradu. Njezina prva ljubav bio je glasovir, koji je i počela studirati u razredu slavnoga Svetislava Stančića, ali je na njegov prijedlog nastavila studij solo pjevanja koji je i diplomirala u razredu Lava Vrbanića.
Debitirala je 1949. godine u Hrvatskome narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu ulogom Vanje u Glinkinu "Ivanu Susanjinu", a već iduće godine osvojila je prvu nagradu na Međunarodnome pjevačkom natjecanju u Verviersu u Belgiji.
Angažman u operi zapadnoga Berlina prihvatila je 1956. godine, a od 1961. godine djelovala je u Državnoj operi u Frankfurtu na Majni. U zagrebački angažman vratila se 1966. godine i u HNK-u je pjevala do umirovljenja 1979. godine.
Poznati hrvatski glazbenik, pijanist i pedagog Vladimir Kranjčević rekao je da je "glas Nade Puttar-Gold bio jedan od najvećih hrvatskih opernih glasova XX. stoljeća, s altovskim dubinama i visinama dramskoga soprana, koji joj je omogućavao pjevanje velikoga, raznolikoga i teškog repertoara, od Verdija do Wagnera, francuskoga i slavenskog repertoara." kazao je i kako je bila prva Amneris Splitskoga ljeta, zbog čega je odbila poziv Wagnerovih za nastup u čuvenom Bayreuthu.
Jednako uspješno nastupala je i kao koncertna pjevačica.
Na nagovor Vladimira Kranjčevića, još kao aktivna pjevačica, počela je pedagoški djelovati. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavala je od 1977. do 2006. godine, odnosno do svoje 83. godine.
Dobitnica je uglednih stručnih nagrada i državnih odličja, među kojima je i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo koju je primila 1992. godine.
