Sličan problem ima i 24-godišnja Snježana Ćosić koja ima sarkom žlijezda slinovnica, a kojoj HZZO nije odobrio liječenje u inozemstvu, iako u nas nema kliničkih ispitivanja kojima bi se mogla priključiti bolesnica s takvom specifičnom bolešću i dobiti eksperimentalni lijek. Sve je po propisu i nema koga kriviti ako stvari dalje krenu po zlu...
Ove je primjere spomenula Katarina Katavić, predsjednica Udruge oboljelih i liječenih od malignih bolesti 'Za novi dan', prilikom svog izlaganja na nedavnom tečaju Mediji i zdravlje u Grožnjanu, piše Vjesnik. Katavić je navela i nekoliko drugih bolesnika s rijetkim tumorima koji nisu dočekali lijek i praktično ostvarenje deklariranih načela o pravu na zdravstvenu zaštitu, na jednaku dostupnost i solidarnost.
Udruga 'Za novi dan' provela je i istraživanje koje govori u kakvim prilikama se liječe maligni bolesnici. Od listopada prošle do svibnja ove godine, na pitanja je odgovaralo 868 ispitanika, od kojih samo troje nisu imali zdravstveno osiguranih. Šest posto ispitanih na početak liječenja čekalo je više od pola godine, 10 posto od tri mjeseca do pola godine, a najviše, gotovo 40 posto, na čekanju je bilo mjesec dana. Tek 27 posto oboljelih počeli su se liječiti od raka u roku do 15 dana.
Najviše, 36 posto ispitanika, čekalo je zbog pretraga, 30 posto zbog čekanja na lijek, 223 posto na radioterapiju, dok je šest posto čekalo operaciju i pet posto - prvi onkološki pregled.
Također, više od polovice ispitanika nije suodlučivalo o vlastitu liječenju, a gotovo 500 njih bilo je teško išta pitati liječnika. Tijekom liječenja polovici njih nisu objašnjene nuspojave, a čak 182 si je samo organiziralo pretrage. Više od dva mjeseca na pretrage je čekalo gotovo 400 oboljelih, od kojih oko 240 više od dva mjeseca. Gotovo 500 ispitanih nije imalo problema u dobivanju preporučenog lijeka, ali njih 113 je čekalo odobrenje, 104 jer lijek nije na listi, a 156 jer lijek nije dostupan u Hrvatskoj.
Primjerice, lijek Yondalis nije registriran u Hrvatskoj, jer se proizvođaču ne isplati pokretati postupak registracije za neznatan broj bolesnika. Lijek se ne može kupiti u Hrvatskoj, pogotovo ne o trošku zdravstvenog osiguranja, a ciklus terapije košta oko 10.000 eura. Zato je Osječanka Zrinka Balić, koja je za lijek čula u njihovoj udruzi, pojedinosti doznala putem interneta, te je rodbinskim, prijateljskim i osobnim kontaktima došla do klinike u Njemačkoj, gdje su joj lijek - darovali. Primila je već 15 terapija, a danas se osjeća dobro, dok činjenicu da ju je naše zdravstvo otpisalo nastoji zaboraviti.
Vezani članci:
arti-201106010212006 arti-201102140642006 arti-201008270015006 arti-201101210080006 arti-201101120615006
