Navedena studija će se uvrstiti u Zagreb-plan, strategiju prostornog plana grada, a dodatnom analizom detaljnije će se istražiti hoće li projekt biti prihvaćen i realiziran, piše Večernji list.
Kako kaže Marko Slavulj, jedan od suradnika na studiji, projekt bi mogao zaživjeti najranije 2013. godine. Dnevna karta naplaćivala bi se skeniranjem tablica, vinjetama ili elektroničkim uređajem ugrađenim u vozilo.
"Sve ovisi o političkim prilikama i partnerima. Takva je pitanja, po nama, moguće i riješiti referendumom, kao što je to učinjeno i u Kopenhagenu i Stockholmu", kaže Slavulj, inženjer prometa, i ističe da je sadašnje stanje u prometu moglo biti spriječeno bržim i odlučnijim djelovanjem vlasti.
U Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji ukupno ima više od 550.000 vozila, što je četvrtina ukupnog broja automobila u državi, što znači i da na dva stanovnika grada dođe jedan osobni automobil. Problem koji je evidentan jest da grad nije projektiran za toliki broj vozila, zbog čega često dolazi do zastoja u prometu.
"Jedini način rasterećenja je ograničavanje uporabe individualnih vozila u gradskom središtu", kaže Slavulj. Po iskustvima europskih metropola koje naplaćuju zagušenje, količina vozila koja prometuju centrom mogla bi biti smanjena 10 do 15 posto u jutarnjim i poslijepodnevnim 'špicama', što bi bio veliki poticaj za unapređenje javnog gradskog prometa, koji bi postao jeftinija alternativa automobilima.
Sustavi koji se koriste za naplatu vrlo su rentabilni jer pokrivaju veći dio troškova održavanja, što znači da bi financijska opterećenja za stanovnike glavnoga grada bila neznatna u odnosu na učinak koji bi prouzročila takva mjera, zaključuje Slavulj.
Osim novčanih aduta, projekt bi riješio i velike probleme parkirališnih mjesta u gradu i uvrstio Zagreb na kartu europskih gradova koji primjenjuju sličan sustav naplate. Među njima su Rim, Bologna, Firenca, Milano, London, Oslo, Stockholm, Singapur, Stavanger, Bergen, Trondheim i drugi gradovi diljem Europe, piše Večernjak.
Prethodni članci:
arti-201003220090006 arti-201002100726006
