Vlasnik restorana u zadarskoj gradskoj jezgri Slavjan Miletić, opisao je svoj radni dan, troškove, ali i drugu stranu priče o ugostiteljima o kojima se govorio kao onima koji "deru" goste i radnike.
'Cijela obitelj radi, to je jedino što znam i volim'
"Imam 47 godina, a od 14-te sam u ovom poslu. Jedino to znam i volim raditi. Ovo nam je deveta godina restorana u kojemu radi čitava moja obitelj. Ja sam voditelj vanjskog personala na terasi, supruga je u kuhinji, stariji sin radi na šanku, mlađi pomaže brisati pribor za jelo", opisuje za Zadarski.hr i dodaje kako je često nemoguće naći kvalitetne radnike.
'Dogovorite se, a oni otkažu pet, šest dana prije početka'
"Meni kao vlasniku sezona već počinje 1. ili 2. travnja. U to vrijeme oglasim na društvenim mrežama i potrebu za radna mjesta. Neki se ljudi jave za posao konobara i kuhara i odem tamo gdje oni žive kako bi se dogovorili za uvjete. Što se dogodi? Pet, šest dana prije otvorenja ili se ne jave na mobitel ili mi jave da su dogovorili drugi posao", kaže.
Takve probleme je, kaže, jako teško riješiti jer u 60 dana koliko traje vrhunac sezone, "moraju se posložiti sve kockice da svi mogu dobiti svoju plaću, da ja mogu platiti najam, režije, namirnice i da na kraju i ja zaradim svoju plaću", kaže. Svjestan je da ima onih koji traže posao cijelu godinu, ali ima i onih koji jednostavno otiđu.
"Događaju se situacije da kad dobiju treću plaću, negdje u srpnju, odlaze ća. To je ono što nas obiteljske sezonske restorane teško pogađa", kaže Slavjan. Svaki mu radnik ima jedan dan u tjednu slobodan. Ne radi ručak već samo večere, od 18 do 23 sata. Ne radi kroz cijelu godinu jer mu se ne isplati s obzirom da je Poluotok zimi mrtav, a i pandemija koronavirusa imala je negativan učinak.
Traže plaće, ali ostaje pitanje kvalifikacija
Što se plaća tiče, ističe da kuhar neće raditi ispod 10 tisuća kuna, konobari ispod 8, a s napojnicama to dođe i do 12 tisuća. Ali onda je tu pitanje stručnih kvalifikacija za posao koje opravdavaju tako visoke plaće, a kod nas radna snaga često nema niti približno tako visoke kvalifikacije, kaže. Svjestan je da ima šefova i vlasnika koji ne ispoštuju ono što dogovore s radnicima, "No onda se sve nas stavlja u isti koš. A to tako nije", ogorčen je Slavjan.
Puno veći problem je i inflacija od 60 do 70 posto u odnosu na prošlu godinu što izaziva negodovanje kod gostiju koji smatraju da ih se neopravdano „dere” iako su troškovi i stavke namirnica enormno skočile.
Miletić se žali i na goste. "Jučer sam imao situaciju da mi je došao gost s bocom vina i dvije čaše i željeli su sjesti u restoran. Takve su situacije svakodnevne. Profil gostiju na Poluotoku prema mojim iskustvima je katastrofa. Rekao bi narod, puno pčela koje malo meda daju. Moja terasa omeđena je debelim konopom i ja svaku večer stojim na ulazu. Imam puno rezervacija, stalnih gostiju koji mi se vraćaju jer znaju kakva je usluga i atmosfera kod mene i koliko se zalažemo i trudimo, ali očigledno smo se sveli na Poluotoku na profil gostiju koji su platežno loši", kaže pa nastavlja:
"Priznajem – radim selekciju. Držim dva do tri stola prazna, jer se ne mogu dovesti u situaciju da dođe gost u već pijanom stanju što nije korektno niti prema ostalim gostima, a to se na Poluotoku događa skoro svakodnevno. Postali smo neka „poluparty zona“. Da samo malo popustim, Zrće bi bila „mila majka“ za moju terasu", kaže Miletić.
'Ma kakvih 20 tisuća? Onda bi radili samo za njih i državu'
Drugi ugostitelj s Poluotokakoji je želio ostati anoniman, kaže da su tvrdnje u javnosti o plaćama konobara od 20 tisuća kuna u ugostiteljstvu - pretjerane. "To bi bilo 44 tisuće kuna s davanjima prema državi bruto, to je suludo da može netko takve plaće davati, mislim da su to neistine. Mi dajemo visoke plaće, ne tolike, ali također visoke, međutim ljudi iz Hrvatske ne žele raditi, takva su naša iskustva", kaže i opisuje.
"Sve ovisi o vještinama zaposlenika, ako imate vrhunskog kuhara koji zna svoj posao, plaća mu je od 16 do 18 tisuća kuna i to bez bonusa i stimulansa. Dobar konobar zaslužuje od 7 do 8 tisuća kuna, bez hrane, stimulacije, bonusa i manče. Jedan mladi konobar kod mene je u 6. mjesecu imao 8.300 kuna, 7. i 8. mjesec još su i jači. Meni je drago da mu je tolika plaća jer je zaradio i restoranu, ali tu ne govorimo o fiksnim plaćama koje su 5,5 do 6 tisuća kuna, sve ostalo je njihova zasluga i ujedno zarada tvrtki", kaže.
'Naši ljudi su navikli ne raditi'
"Da dajem nekome 8 tisuća kuna i on tamo stoji kao stup, to nećemo. Zato se naši ljudi bune raditi, oni su navikli - ne raditi. Puno ugostitelja obećava neba i doline da bi dobili radnike, onda ih izvaraju i onda su svi isti. Mi ne obećavamo toliki novac jer ne zaslužuju te novce, odnosno to je nemoguće isplatiti. Deset takvih zaposlenika da imate, možete raditi samo za njih i državu. Na poslodavcu su i sva ostala davanja, nameti, porezi, režije, a sve je otišlo u nebo... U nedostatku domaćih kadrova morao sam angažirati ljude iz Srbije i BiH, neki su čak zaposlili i Filipince. To je neminovno i bit će toga sve više", zaključuje.
