Prošle godine su odnosi Hrvatske i Srbije dotakli dno u travnju, serijom incidenata koji su prvo doveli do odlaska saborske delegacije iz Beograda, a onda i proglašenjem srbijanskog ministra obrane Aleksandra Vulina nepoželjnom osobom u Hrvatskoj, na što je iz Beograda stigla slična objava za hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića u Srbiji. Za ovogodišnji nastavak ozbiljnijih prepucavanja trebalo je pričekati prvi tjedan rujna, ističe Igor Tabak u svojoj analizi incidenta na graničnom prelazu Batrovci-Bajakovo kada je u subotu, 7. rujna, zaustavljena, zadržana i pretresena delegacija Vojske Srbije sastavljena od časnika i kadeta Vojne akademije Vojske Srbije, te pitomaca njihove Vojne gimnazije.
Prema navodima iz Srbije, ta delegacija je navodno bila "na vrijeme i po uobičajenoj proceduri najavljena", a planirala je sudjelovati u obilježavanju "Dana jasenovačkih novomučenika".
Osim već poznatih izvještaja Tanjuga o incidentu te priopćenja srbijanskog ministarstva obrane i reakcije vođe delegacije brigadira Vojske Srbije, Saše Milutinovića, inače načelnika Odjeljenja za vjeru, Tabak na portalu Obris izdvaja i reakciju ministra Vulina, kako ocjenjuje "već tradicionalnog zaoštrivača regionalnih političkih odnosa".
"Sedamdeset i pet godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, vi imate… 74, oprostite… vi imate zemlju u Europi koja još uvijek nije u stanju napustiti ustašku praksu i ustašku ideologiju. Kakva je to poruka? Ne znam hoće li svijet šutjeti na ovo, vjerojatno hoće, ali Srbi ne bi smjeli šutjeti. Vojska Srbije će nastaviti sjećati, uvijek ćemo obilježavati jasenovačku tragediju i ovo je sramota za Hrvatsku, a ne za nas", citira ministra koji je govorio i "sljebenicima Pavelićeve politike", kaže Vulin.
Vulin je zaboravio kada je Srbija zabranila ulazak bivšim logorašima?
Pritom Tabak ističe jedan sličan incident.
"Vulin je pritom, slučajno ili ne, zaboravio na samo donekle sličan primjer od prije 10 godina. U listopadu 2009. Srbija je, primjerice, zabranila bivšim logorašima srbijanskih koncentracijskih logora da posjete nekadašnji logor Stajićevo i tamo otkriju spomen-ploču u znak sjećanja na sve ubijene i nestale zatočenike", podsjeća Tabak.
Kasno navečer Ministarstvo obrane Srbije izdalo je novo priopćenje u kojem se prije svega osvrće na izjavu hrvatskog premijera Plenkovića. Plenkovićevu izjavu MORS naziva "nevještim pokušajem prikrivanja političke i ideološke pozadine zabrane hrvatskih vlasti da kadeti Vojne akademije nazoče bogosluženju za jasenovačke žrtvu".
Svećenik prijavio svećeniku i lokalnoj postaji
No u priopćenju, upada u oči nekoliko drugih detalja.
"U kojoj se to demokraciji zabranjuje prisutnost komemorativom skupu? Posjet komemoraciji i bogosluženju nije vojna vježba ili inspekcija vojnih postrojenja pa da se najavljuje, ali mi smo i to napravili. Organizator komemoracije, episkop Jovan, je preko eparhijskog tajnika Đorđa Teodorovića obavijestio policijsku postaju Novska upravo o dolasku naše delegcije. O prolasku naše delegacije obaviještena je naša granična policija kako bi u suradnji s hrvatskim organima ubrzala granične procedure i omogućila nesmetan prolaz", među ostalim se navodi u priopćenju.
"Iz ovoga bi se dalo iščitati, među ostalim, da predstavnici Vojske Srbije, odnosno njihove Vojne akademije, ni u jednom trenu o svojim putnim planovima nisu službeno obavijestili mjerodavne hrvatske institucije (diplomatskim putem, o namjeri službenog prekograničnog dolaska vojnog izaslanstva) – već je samo XY preko osobe Z obavijestio lokalnu policijsku postaju (!?!) u RH kako se očekuje dolazak inozemne delegacije, dok je i o prelasku granice bila obaviještena tek jedna, ona njima 'matična' strana", ističe Tabak.
No kada se stavi na stranu namjerno politizarnje i podizanje tenzija, incident na graničnom prijelazu Batrovci-Bajakovo i nije spektakularan, smatra Tabak.
Bilo je usporedivih pa i težih incidenata, ali su prošli bez tenzija
"Dapače, Republika Hrvatska je posljednjih godina u više navrata s drugim susjednim državama imala ozbiljnijih incidenata, koje se riješilo brzo i normalno, bez ulaska u priče o Drugom svjetskom ratu, sjenama mučenika ili drugim takvim namjernim političkim dizanjima društvenih napetosti", ističe Tabak.
Pri tome posebno ističe dvije donekle usporedive situacije - događanje od 18. rujna 2015. godine, kada je u Mađarskoj (kod mjesta Villány, u mađarskom dijelu Baranje) zadržan vlak s oko 1000 imigranata, u čijoj je pratnji bilo i 36 hrvatskih policajaca, te situacija od 14. svibnja 2016. godine, kada je tijekom komemoracije u Austriji, kod Bleiburga, austrijska policija intervenirala po pitanju ceremonijalnog oružja pripadnika Počasno-zaštitne bojne HV-a, koji su sudjelovali u programu komemoracije.
Mađari zadržali vlak i razoružali policajce
U rujnu 2018. godine, na samom početku migrantskog vala kroz Republiku Hrvatsku, Orbanov savjetnik Bakondi György obavijestio je javnost kako su mađarske vlasti zaustavile vlak s migrantima iz Hrvatske, uhitile vlakovođu i razoružale hrvatske policajce. Hrvatsku policiju na mađarskom tlu je glasnogovornik mađarske vlade Zsoltan Kovacs opisao kao "teško kršenje međunarodnog prava". No, ta nemila situacija je ubrzo bila riješena. Vlak je zadržan na mađarskom kolodvoru dok se procedura nije riješila i dok oni nisu preuzele sve izbjeglice. Ukupno 36 hrvatskih policajaca nisu dobili nikakve prijave, a prema izjavama Romea Molnara, pomoćnika načelnika PP Beli Manastir, mađarska procedura bila je provedena kulturno i normalno.
Glavnina diplomatskih diskusija Hrvatske i Mađarske tog 18. rujna ticala se moguće uspostave koridora za prebacivanje migranata iz Hrvatske, preko Mađarske, pa prema Austriji i Slovačkoj.
Budimpešti trebao incident
U tom kontekstu treba tumačiti i izjave tadašnjeg ministra unutarnjih poslova RH Ranka Ostojića: "Vlak je ušao u skladu s lokalnim dogovorom, a onda je netko s više instance pokušao isprovocirati incident da su naoružani policajci ušli na teritorij Mađarske što bi bio prekršaj prema međunarodnom pravu. Naši policajci su popisani, ali ništa strašno se nije dogodilo. To je bilo iskorištavanje sitnog incidenta da se napravi nešto ozbiljno. Nemam pojma koja je ideja bila da napadamo Mađarsku ili slično. Zar mislite da bi bilo tko ušao u Mađarsku bez lokalnog dogovora policija?"
Hrvatska vojska preko granice naoružana, bez odluke Sabora
Nešto ozbiljniji incident bio je vezan uz poraće Drugog svjetskog rata, no tada se ni hrvatska ni austrijska strana nisu preko medija nadmetale priopćenjima. U Austriji, 14. svibnja 2016., tijekom održavanja komemoracije kod Bleiburga, uz brojne državne dužnosnike tada su sudjelovali i pripadnici Oružanih snaga RH – konkretno, Počasno-zaštitne bojne HV-a i klape Hrvatske ratne mornarice. Upravo se 18 pripadnika Počasno-zaštitne bojne našlo zadržano od snaga lokalne austrijske policije – ona im je prema prvim medijskim navodima tom prilikom i oduzela pripadajuće ceremonijalno oružje, koje je bilo vraćeno po završetku komemoracije. Kasnije se saznalo da tom prilikom nitko od pripadnika OS RH nije bio vraćen u Hrvatsku, dok je spomenuto ceremonijalno oružje na kraju bilo tek ostavljeno u autobusu, a ne i oduzeto.
Stvar jednostavnog nesporazuma
Iz Ministarstva obrane RH se tada čulo kako je zapravo bila riječ o nesporazumu – Republika Austrija je diplomatskim putem bila obaviještena o dolasku pripadnika OS RH, bile su izdane sve potrebne dozvole, ali austrijska državna policija nije sve informacije u cijelosti proslijedila na lokalnu razinu.
Kako se tim povodom čulo od Petera Schwegera, glasnogovornika zemaljske policije Koruške: "Očito je došlo do problema u komunikaciji između veleposlanstava Hrvatske i Austrije prilikom predaje listi s brojevima i popisom oružja. U međuvremenu je sve riješeno i oružje je vraćeno".
Ili nesporazum, ili namjerna provokacija, ali i dalje beznačajno
Dakle, treba zaključiti kako se iza vojno-civilnih incidenata sličnih ovom jučerašnjem, na granici Hrvatske i Srbije, obično krije ili nesporazum (kao u slučaju zapljene oružja kod Bleiburga), ili neka šira politička priča – kao mađarsko opiranje za tvrdu primjenu schengenskog režima u uvjetima migrantske krize, gdje se prateći incident tek pokazao kao zgodna prilika za slanje političkih poruka put susjednih država, ali i Bruxellesa.
"Nažalost, velika je vjerojatnost da i aktualno vodstvo Republike Srbije u posljednje vrijeme igra baš takvu igru slanja poruka i skretanja pozornosti, u kojoj Vojska Srbije ima tek ulogu statista, a spomeni povijesti te žrtava imaju kompletno prizemne te dnevnopolitičke svrhe i razloge", zaključuje Tabak.
