Mnogi stanovnici drugog najvećeg grada u zemlji, zbog opasnih toksina koji prijete s opožarenog dijela smetlišta, odlučili su na kratko napustiti grad. Iako i sam gradonačelnik Splita, Andro Krstulović Opara, napominje kako koncentracija opasnih plinova u zraku nije alarmantna, iz Zavoda za javno zdravstvo upozorili su građane da zatvore prozore, uključe klima-uređaje te da djeca, plućni i srčani bolesnici ne izlaze van ako to nije potrebno.
Predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Stanko Uršić, za Slobodnu Dalmaciju je objasnio što bi bilo da se Karepovac ipak našao u ognju?
'Da se zapalio Karepovac, strah me je i pomisliti što bi se dogodilo. Bila bi to katastrofa teško zamislivih razmjera', rekao je fizikalni kemičar, znanstvenik koji godinama upozorava na opasnosti od spaljivanja otpada. Dodaje da je dim s deponija 'katastrofalno toksičan te kako s tom tvrdnjom u znanosti nema spora'.
'U masi smeća ima mnogo metana, što bi u najgorem scenariju moglo dovesti do katastrofalne eksplozije, posljedice koje ne bih htio opisivati. Najopasniji problem su dioksini, najtoksičnije i najkancerogenije tvari stvorene ljudskom djelatnošću. Beziznimno nastaju u požaru na smetlištima, jer ondje uvijek ima materijala, primjerice PVC-a, koji su idealne sirovine za nastajanje dioksina, u zamalo idealnim uvjetima za to u požaru', kazao je profesor Uršić.
Velika koncentracija štetnih tvari
U požaru na splitskom Karepovcu, kojih god razmjera bio, vjerojatnost da nisu nastali dioksini blizu je nuli, upozorava profesor Uršić.
'Oni što ih narod kolokvijalno zove "smetlarska mafija" priglupo će tvrditi da to ovdje nije dokazano, no sa znanstvenog stajališta nema se više što dokazivati. Notorno je kada i gdje dioksini mogu nastati, kao što je i notorno da ne treba dokazivati da će poginuti nesretnik koji skoči s tridesetog kata na asfalt. Da se uveliko zapalilo smeće na Karepovcu, koncentracija dioksina bila bi puno, puno veća. U klasičnim spalionicama spaljuje se od 10 do 150 tona smeća, a na Karepovcu bi gorjelo na desetke tisuća tona. Možete samo zamisliti kolika bi bila koncentracija štetnih tvari', upozorava profesor.
Dodaje kako je za dioksin, dospije li u organizam, potrebno 30 godina da mu se koncentracija smanji na pola, još 30 da se smanji na četvrtinu.
'Drugim riječima, životni vijek nije dovoljan da ga se izbaci iz organizma, pogotovo zato što ga se istodobno unosi i iz drugih izvora. Puno je otrovnih tvari u dimu zapaljenog smeća, i zato je zapaliti ga zločin. No nas znanstvenike, kad to govorimo, nitko ne shvaća ozbiljno', kaže profesor Uršić, dodajući kako je jedino pravo rješenje za smeće i otpad ne stvarati ga.
Moguće je da unutrašnjost deponija još uvijek gori
Na komunalnom odlagalištu Karepovac različiti se otpad ne samo iz Splita, nego i iz okolnih općina i gradova, posve neselektivno odlaže već više od pedeset godina. Površina mu je oko 200.000 metara četvornih, a pretpostavlja se da je ukupni volumen odlagališta oko pet milijuna metara kubičnih.
Truljenje u unutrašnjosti deponija stvara zapaljive plinove, a ako je vatra koja je zahvatila Karepovac "pobjegla" unutra, moguće je da unutar otpadne mase i dalje gori i da će naknadno izbiti negdje na površini, napominje dr. Uršić.
