Jučerašnje izvješće i prezentacija bili su prepuni stručnih izraza i brojki koje prosječnom čovjeku, bez neke računovodstvene pozadine, nisu bili potpuno jasni. Stoga smo za pojašnjenje zamolili dekanicu RRIF Visoke škole za financijski menadžment, dr.sc. Đurđicu Jurić.
Ona ističe kako je prije svega važno napomenuti da revizija nije detaljno analizirala cjelokupno poslovanje Agrokora, nego je pregledavala i nanovo revidirala godišnja financijska izvješća za 2015. godine, koje je stara Uprava prihvatila u 2016. i revidirala financijska izvješća za 2016.
Revizija ne otkriva previše
Profesorica Jurić smatra kako bi se sukus jučerašnje prezentacije mogao svesti na sljedeće - stara financijska izvješća iz Agrokorovih kompanija su precijenila vrijednost imovine, a podcijenila obveze kompanija. Zato sada imamo razliku o kojoj je jučer govorio Ante Ramljak. Međutim, detaljnije o poslovnim događajima koji su do toga doveli, smatra Jurić, iz predstavljenih rezultata revizije, ne može se razabrati.
'Do ovoga može doći, jednim dijelom, neodgovarajućom primjenom računovodstvenih politika koje u jednom dijelu nisu bile potpuno u skladu sa zahtjevima međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. Jer se sada pod upitnik stavlja fer vrijednost imovine i obveza. Druga opcija je da do toga dođe manipulacijama, ali takve manipulacije bi se tek trebale dokazati. Kada je riječ o računovodstvu i financijskim izvještajima onda je u to potrebno uključiti računovodstvene forenzičare jer iz ovih prezentiranih podataka revizije teško možemo doći do detaljnijih informacija. Ako su tijekom revizije računovodstveni stručnjaci možda i došli do nekih saznanja o možebitnim manipulacijama, oni to nisu transparentno iskomunicirali u javnost', ističe profesorica Jurić.
Jedini koji bi nam mogli reći je li bilo nekih nedopuštenih radnji su računovodstveni forenzičari. 'Za razliku od revizora, forenzičar prvo gleda suspektne stavke u financijskim izvještajima a zatim ulazi u detaljnu analizu poslovnih događaja koji su prethodili tome - pregledava se dokumentacija, traži se ono "sakriveno". U ovoj prezentaciji stoji kako su troškovi prikriveni, ali mi ne znamo na koji način. Je li uopće nisu evidentirani ili su (nedopušteno) iskazani kao imovina. Kako su se koristili krediti - za koje sve namjene? U prezentaciji je navedeno kako je "dugotrajna imovina je umanjena zbog prepravljanja troškova koji su iskazani kao ulaganja u ovisna društva, a nisu mogli biti dovedeni u vezu s ulaganjem u ovisna društva" - ali čiji su to troškovi? Kome oni pripadaju: nekoj drugoj kompaniji unutar grupe? Je li riječ o privatnim troškovima ili o nečemu trećem? Mi to iz toga ne vidimo. Jesu li bila neka ulaganja, koja su se pokazala lošim poslovnim odlukama i trebalo ih je djelomično otpisati (a nije) - to ne vidimo iz ovoga', pojašnjava nam profesorica Jurić.
Precijenjena vrijednost i podcijenjene obveze
A kako je moglo doći do precijenjene vrijednosti imovine? 'Nisu se otpisivala potraživanja od kupaca koja su se pokazala nenaplativima, nisu se provodila vrijednosna usklađenja zaliha, očito je da se vrijednost ulaganja u kapital drugih trgovačka društva unutar grupe smanjila, a to se nije provelo kroz poslovne knjige. Vjerojatno je kako se dio troškova koji je trebao biti knjižen na trošak razdoblja što bi izravno smanjio dobit, kapitaliziran i prikazan kao imovina društva', kaže nam sugovornica, inače stručnjakinja za računovodstvo.
Suprotno tome, obveze su podcijenjene. U ranijim izvješćima stajalo je da obveze obuhvaćenih tvrtki iznose 10 milijardi kuna, a revizija je pokazala da su ipak 15 milijardi kuna. To nije mala razlika. 'Otkud te obveze ako je gospodin Ramljak rekao da nove obveze nisu utvrđene? Jedino se izravno navodi kako se za regrese po mjenicama nije iskazivala obveza. U tom slučaju to je onda rezultat primjene odgovarajućih računovodstvenih politika i procjena', kaže profesorica Jurić.
ŠTO EKONOMISTI KAŽU O REVIZORSKOM IZVJEŠĆU AGROKORA? ‘Nije se dogodilo ništa spektakularno’
Ono što je suspektno je, kaže, iznos od 532 milijuna kuna koja u izvješću stoje kao neevidentirani troškovi Konzuma za 2015. godinu, ali i dalje ne možemo znati u kakvim su okolnostima nastali pa stoga opet ne možemo ni na koga upirati prstom.
'Ali kako je moguće da velike banke - kreditori nisu u svojim analizama vidjele precijenjenu imovinu, podcijenjene obveze i skrivene gubitke?, pita se profesorica Jurić.
Računovodstveni standardi
Cijela priča oko prepravljanja izvješća iz 2015. se temelji na upravo na toj novoj 'dosljednoj' primjeni računovodstvenih politika temeljenih na računovodstvenim standardima od strane novih revizora, smatra naša sugovornica.
' Vjerojatno je da su sada revizori adekvatno primjenili vrednovanje imovine, obveza i kapitala temeljene na zahtjevima međunarodnih računovodstvenih standarda. Najave o tome kako će se otkriti nove - još neevidentirane obveze, kako se sada vidi nisu proizašle iz toga da su revizori ušli u sobu i našli kutije pune neproknjiženih računa po kojima bi nastale obveze. A one bi se podmirile za godinu, dvije! Hoćemo li u dogledno vrijeme nešto detaljnije saznati o ovim podcijenjenim obvezama ostaje otvoreno pitanje', pojašnjava profesorica.
'Kada je riječ o primjeni računovodstvenih standarda, građanima je teško shvatiti pojam vrijednosno usklađenje zaliha. Ali navedimo najjednostavniji primjer: Kada trgovačko društvo nabavi robu od dobavljača po cijeni od 1.000 kn, ovu robu na svom skladištu evidentira upravo po toj nabavnoj cijeni (povijesnom trošku). Ali računovodstveni standard nalaže da kasnije moramo pratiti je li se vrijednost ove robe na zalihi smanjila - zbog toga što je ona postala nekurentna, oštećena, što su cijena na tržištu ove robe značajno pale .... U tom slučaju moramo provesti vrijednosno usklađenje zaliha, smanjiti njezinu vrijednost i za to teretiti rashode. Posljedično to smanjuje dobit. Upravo sada to je i napravljeno u pojedinim kompanijama koncerna. Ovo je samo jedan od primjera primjene računovodstvenih standarda', dodaje profesorica Jurić.
Razlika u Konzumovim prihodima i rashodima
'Kad gledate Konzum za 2015. godinu, ono što kod svih izaziva interes jest razlika prihoda i rashoda. Računovodstvena dobit u Konzumu bila je 235 milijuna kuna, a nakon revidiranja se pokazalo da Konzum nije u dobiti nego je u gubitku 1,4 milijarde kuna', ističe profesorica Jurić.
Logično se nameće pitanje - je li netko napuhao rezultate, kako bi se trgovačko društvo prikazalo u 'boljem svjetlu' i imalo veći bonitet ? Je li smanjenje prihoda i povećanje rashoda isključivo rezultat primjene odgovarajućih procjena ili je još nešto drugo u pitanju ? Iz jučerašnje Ramljakove prezentacije to se ne može zaključiti.
