Da HZZO uvodi doplatu na gotovo sve inzuline, javnost je
alarmirao Davor Skeledžija, urednik portala
naInzulinu, inače, dugogodišnji volonter i aktivist društva
Veliki za Male sa šećernom bolešću, ali i bivši član HZZO-ova
povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala.
''Uvode nam doplatu na ono bez čega ne možemo živjeti – doplatu
na gotovo sve inzuline! I to nakon što su se pohvalili pozitivnim
rezultatima poslovanja ove godine!'' – upozorio je Skeledžija.
Ustvrdio je da je HZZO-ovo Povjerenstva za lijekove ''formalno zaslužno za napad na živote'' dijabetičara i dijabetičarki'' jer su 'bez znanja ičega o dijabetesu'', a u spornoj odluci ''nije sudjelovao nijedan dijabetolog''.
''Strategija je: proizvođačima neprihvatljivo spustiti otkupnu cijenu inzulina'', napisao je Skeledžija na portalu naInzulinu. Proizvođači će na to teško pristati, smatra i upozorava: ''Razliku u cijeni kupca i prodavača, platit ćemo mi. Vi koji ste dobro regulirani na potpuno drugim inzulinima: vi doplatite ili umrite''.
Do ovakvih je zaključaka došao proučavajući Pravilnik o mjerilima i načinu za određivanje cijena lijekova na veliko i načinu izvješćivanja o cijenama lijekova na veliko, koji je Upravno vijeće HZZO-a izglasalo 27. studenog, a počeo je teći i rok od 15 dana za žalbu.
Skeledžija je
na stranicama portala objavio i tablicu u kojoj je razvrstao
lijekove te razlike u cijenama i upozorio da je ''ovo samo
dio onoga čeka dijabetičare'': ''Da, dobro vidite, skoro svi
inzulini idu na doplatu! I nemojte se uzdati u onu bočicu
NovoRapida što ste ju teškom mukom ugledali za 0 kn, jer je to
namjera HZZO-a: da nas vrati u prošlo stoljeće, na šprice i igle.
Da nam omogući najmanje moguće. Da ne govorimo da u ljekarnama do
toga ne možemo doći (danas sam zvao dvije, one najveće). Naravno,
nije im palo na pamet tko će platiti sve te šprice i igle, jer
Povjerenstvo za lijekove pojma nema o troškovima pomagala. To
računa drugo Povjerenstvo za pomagala. Lolek i Bolek'',
zaključuje Skeledžija.
Dok čekamo odgovor na pitanje što kane poduzeti u Hrvatskom
savezu dijabetičkih udruga, nastojimo provjeriti i zašto je te
temeljem kojih kriterija HZZO donio ovakvu odluku, kao i jesu li
svjesni mogućih posljedica.
U međuvremenu, Skeledžija napominje kako je svjestan da su uštede
u sustavu potrebne, a smatra i moguće, ali ne na račun bolesnih,
već ''analizom i korištenjem podataka nacionalnog registra
dijabetičara i dijabetičkih panela za stvaranje vizije i
strategije liječenja dijabetičara''. ''Edukacijom pacijenata i
doktora mogu se ostvariti puno veće uštede na skupim
komplikacijama. Omogućavanjem vrhunskih inzulina i vrhunskih
pomagala, dobit ćemo bolje regulirane dijabetičare. Ali sve je to
za HZZO komplicirano, dugotrajno i naporno. Lakše je naplatiti
štogod od pacijenata'', upozorava.
''Gdje se još može uštedjeti svi znamo, samo šutimo. Već desetljećima se vadi cigla po cigla iz strukture javnog zdravstva. Zašto je u našem HZZO-u čak 30 posto više zaposlenih nego u slovenskom (prema broju stanovnika)? Na koje im sve rupe cure novci? Naši novci. Zašto u 10 godina nisu uveli e-doznake i hoće li im sljedećih 20 godina biti dovoljno?'' pita se Skeledžija i smatra da je ''najlogičnije tražiti ostavke svih koji su sudjelovali u ovom nakaradnom procesu'' te alarmirati koga god je moguće ''kako bi nadležni postali svjesni da ovakvo ponašanje vodi u propast''.
