U Vukovaru rijeka ljudi, nikad mirnije: Od djece do onih stariji, stizali su iz Trilja, Gospića, Busovače...

Od vukovarske bolnice do memorijalnog groblja, u koloni dugoj više od tri kilometra tisuće ljudi iz Hrvatske i inozemstva došle su odati počast žrtvama nepokorenog grada. Svatko iz svog osobnog razloga i sa zajedničkom željom i porukom, da se ne zaboravi.

Učinili su to nikad mirnije, nikad dostojanstvenije. Nije bilo ni zvižduka ni pljeska već samo rijeka ljudi koja je polako preplavila grad kao Vuka kad se spaja s Dunavom.

Iz Busovače, u Vukovar je došao Mladen Akrap. „Imamo jednog dečka iz 4. brigade iz Splita. Pješačili smo šest dana, oko 250 kilometara smo prošli da odamo počast našim poginulim braniteljima“, kaže.

U koloni tek rođene bebe i oni najstariji, a došlo se čak i iz Trilja, Gospića... Ipak, posebno teški ovi su dani za Vukovarce.

„S obzirom da sam ja iz Vukovara, da je moja obitelj proživjela rat, sudjelovala u ratu, ovi dani su za nas uvijek teški“, govori Vukovarka Kristina Bilić.

„Šta su oni radili tim ljudima to je, naprosto, nezamislivo i ne možete da mislite na to htjeli ili ne htjeli. Bar mislim ovi ljudi koji vole ovu zemlju“, dodaje Hrvoje Solina.

Posebno tužno bilo je na memorijalnom groblju Ovčara gdje su došli i oni najmlađi, a njihova dječja energija oko bijelih križeva simbol je novog života i mira, bolje budućnosti grada teške prošlosti.

Konačnu poruku iz Vukovara poslao je i Marijan Varjačić iz Čačinaca koji govori kako su nikad jedinstveniji, nikad jači bez obzira na sve poteškoće koje ih prate. „Vidi se da narod zna cijenit žrtvu Vukovara“, zaključio je.