Davor Novak iz Frkanovca jedan je od mnogih koji su sreću pronašli izvan Hrvatske. Nakon što nije mogao dobiti posao za koji se školovao, a onda postao i tehnološki višak, Novak se u potrazi za poslom i sretnim životom odselio u Njemačku te je svoju priču ispričao za portal eMeđimurje.
"Od ranih dana djetinjstva zainteresirao sam se za posao na željeznici jer me privlačila snaga vlakova, a posao na željeznici činio mi se lijepim i izazovnim, te sam po završetku osnovog obrazovanja upisao školu za Tehničara za željeznički promet u Zagrebu. Završio sam četverogodišnje školovanje i, naravno, potražio posao u Hrvatskim željeznicama u radnoj jedinici ili kolodvoru - postaji u Čakovcu. Ovdje sam pet godina radio kao manevrist i tri godine kao vlakovođa. Nikada mi nije omogućeno ili dopušteno da radim posao za koji sam se školovao, posao struke. Često puta odnos nadležnih mi nije bio korektan i osjećao sam se tužno i nelagodno, ali silno zaljubljen u željezničarski promet nisam nikamo odlazio. Jednog trenutka mi je rečeno, kao i mnogim drugima u HŽ-u kako sam tehnološki višak, bez konkretnog i korektnog pojašnjenja i to je bio moj životni brodolom, naravno mislim na posao ili službu", ispričao je Novak.
Sretan je s poslom
Bez posla kod kuće nije mu bilo ni lako ni lijepo, pa je otišao do Njemačke kako bi ispitao situaciju u pogledu posla te se upoznao s uvjetima i načinom života. Pritom je usavršavao njemački jezik koji je već učio u školi te pretraživao internetske portale i oglase u potrazi za poslom. Nakon što je naišao na oglas za posao konduktera za istočni dio Njemačke, za liniju Cottbus-Wismar, otišao je tamo "i sve je išlo kao u lijepoj priči", tvrdi Novak.
"Tjedan dana bio sam na upoznavanju linije Cottbus-Wismar, zatim dva tjedna u Berlinu na učenju o obavljanju posla, o ponašanju na poslu i svime što me čeka i što se od mene očekuje. Posao za koji sam se školovao i volim, pronašao sam više od tisuću kilometara od Hrvatske i mogu kazati kako mi je jako lijepo", priznaje Novak te dodaje da mu je jako važno što se tamo cijeni dobar rad. "Više pozicionirani ili kako mi ovdje velimo ‘šefovi’ su prema meni vrlo korektni, poštuju moj rad te sam na kraju zadovoljan službom i plaćom i sretan sam svaki dan kada idem na 'posel'.
Kada kažem kako sam vrlo zadovoljan uvjetima koje imam u fimi, kako me ljudi poštuju, a sada želim i reći kako na raspolaganju imam osobno vozilo 24 sata na dan, pa njime i jednom mjesečno dolazim u Frkanovec, imam besplatan lijepo uređen stan, dobivam radna odijela i obuću. Dakle, nisam ništa drugačiji nego što sam bio u Hrvatskoj, gdje su me doslovce ismijavali i 'z menom pometali', a sada u Njemačkoj živim dostojanstven život s toliko ugodnosti da mi je neugodno."
Ne odustaje od Hrvatske
Dodaje kako kako se željeznički promet i prijevoz vlakovima stalno povećava, veliki broj ljudi na posao i izlete putuje željeznicom, a sve je organizirano na visokoj razini. Naveo je da invalidi uživaju posebni status i pozornost svih zaposlenih u željezničkom prometu.
"Pogledajmo kako kod nas izgleda željeznica, koliko ljudi njome putuje, ponekad samo strojovođa i jedan ili dvoje ljudi. Sve je to rezultat lošeg rada u Hrvatskim željeznicama na svim razinama i nikakakav pomak na bolje se ne vidi. Stoga me razveselilo kada sam čuo kako varaždinski župan govori o potrebi modernizacije pruge Zagreb-Varaždin-Čakovec, jer to bi donijelo mnogo dobroga, barem jedan posto kako što je to u Njemačkoj, a značilo bi jako puno", rekao je Davor koji ipak ne želi odustati od Hrvatske.
Vjeruje kako će jednog dana moći u Hrvatskoj raditi posao za koji je školovan i tu dočekati mirovinu, piše eMeđimurje.
