Predragu Stolniku jedna je loša odluka, koja se pretvorila u lošu naviku, uništila život.
"Najviše je dovelo do toga ovisnost o kocki. Zato sam izgubio posao a istovremeno sam zato te kredite dizao…A liječio sam se od ovisnosti, ali je bilo prekasno. Firma nije prihvatila liječenje nego mi je dala otkaz", ispričao je Predrag Stolnik iz Varaždina.
Alimentacija, krediti, kamate... U trenu - dug od 140 000 kuna. Ideju o osobnom bankrotu objeručke je prihvatio i prijavio se među prvima u Hrvatskoj. Izgledalo je to kao spas, ali samo trenutačno.
"Došao je najjači vjerovnik, Erste banka, njima sam dužan 70 000 kuna. Odbijen je predstečajni postupak jer smo vidjeli da ja nemam od kud taj novac namiriti. Sad je došlo da moram odjednom taj dug namiriti, prije je bilo na rate", dodao je on.
Nakon neuspjelog pokušaja nagodbe, ostao je u rukama suda… Kao i Predrag, nadu je taj čas vidjelo 637 osoba i Fini predalo zahtjev za osobnim bankrotom.
Svi su oni, ako su predali ispravnu dokumentaciju, u roku od 30 dana pozvani na izvansudsku nagodbu, zajedno sa svim prijavljenim vjerovnicima. A uvjeti su bili – da ne duguju više od 100 000 kuna, da nemaju prethodne stečajne postupke, da 3 mjeseca u komadu nisu mogli platiti dugovanje i da uz to nemaju više od 20 vjerovnika.
U većini poslanih zahtjeva najveći su vjerovnici bili upravo banke. U samo 7 slučajeva u cijeloj Hrvatskoj dužnik se uspio dogovoriti – ali samo s dijelom vjerovnika. I gospodin Andrea se, odlazeći na nagodbu – nadao najboljem.
"Ja sam im ponudio ono što su rekli da im nitko nije ponudio. Ponudio sam im 100 posto glavnice i tražio otpis kamata, tako da sam očekivao da će to pristati", rekao je Alfred Andrea iz Pule.
A dogovoriti se uspio samo s dvoje od 6 vjerovnika. Njegov je dug ostao na 60 000 kuna.
Prema informacijama općinskog građanskog suda do današnjeg su datuma prijavljena samo 3 povjerenika, i sva su trojica na Općinskom sudu u zagrebu. Trenutačno je otvoreno 50 predmeta, ali do danas ne postoji niti jedna jedina sudska odluka prema kojoj je proglašen Osobni bankrot građana.
Kažu jednostavno – za završiti postupke još nije bilo vremena. S jedne strane, banke ne pristaju tako lako na dogovore; a s druge – građani se boje jer je ovaj zakon još nov, niti jedna strana ne zna što ih čeka.
"Da će imati neku osobu koja će nadzirati njihov svaki korak... da će im govoriti smiju li kupiti kruh, smiju li kupiti ovaj dan paštetu ili smiju kupit bon za mobitel. Imam dojam da je upravo zbog tih razloga došao taj strah kod potrošača, no to neće biti robovlasnički odnos, neće biti nehuman odnos", tvrdi Dijana Kladar, pravna savjetnica društva Potrošač.
Osobni je bankrot zapravo prilično sličan ovrsi. Međutim, umjesto da ovršitelj samo proda nekretninu, dužniku procjenitelj odredi i budžet kojim će raspolagati. On naravno ovisi o dužnikovim primanjima, a uglavnom je riječ o 2/3 plaće ili dijelu socijalne pomoći. I ako se drži pravila, za razliku od ovrhe, nakon koje ostaju troškovi na sudu, kamate ili čak dio duga – osobni bankrot neisplaćeni dio duga – briše.
"Vi idete nakon tih 5 godina slobodni u život. Tu je taj socijalni element – ja imam 100 000 kuna duga, 50 realno mogu otplatiti ali ovih 50 ne mogu, I to će mi se brisati. Nitko nema pravo zauvijek biti dužnik", dodaje Kladar.
Izgleda kako je ovo jedan od onih zakona koji na papiru izgledaju idealno, ali očito su pri njegovu donošenju nisu u obzir uzeli sve strane. I ono što je nerijetko najveća boljka sustava - vrijeme. A samo su za ovu godinu procjene bile kako će osobnim bankrotom novi početak dobiti 20 000 ljudi.
