'A kaj da vam velim? Nezaposlena sam, imam dvoje djece i suprug mi ne plaća alimentaciju.' To je samo jedna od brojnih izjava koje opisuju situaciju u kojoj se nalaze građani koji su se danas u Zagrebu došli prijaviti za posao popisivača stanovništva.
Nezaposlena majka s dvoje djece nije željela stati pred našu kameru. Tih nekoliko riječi o situaciji u kojoj se nalazi dobacila nam je usput, izlazeći iz ureda Gradske četvrti Gornji grad Medveščak, jednog od 17 popisnih ispostava u kojima se Zagrepčani od danas pa sve do 25. veljače (od 8 do 16 sati i 30 minuta) mogu prijavljivati za posao popisivača i kontrolora u Popisu stanovništva za 2011.
I to svih kategorija – od onih koji su nedavno izašli iz škola, preko onih koji su radili i sada su već godinama nezaposleni, do umirovljenika čija lisnica teško trpi gospodarsku krizu u zemlji. Podijeljeni po grupama od 30 ljudi, ulazili su u prostoriju u kojoj su ispunjavali prijavu i izlazili u nadi da će baš oni biti izabrani. Mahom im je bilo svejedno je li riječ o poslu popisivača ili kontrolora. I jedno i drugo, govorili su, dobro bi im došlo.
"Završio sam školu za geodetskog tehničara i nezaposlen sam već dvije godine. Prijavljen sam na Zavodu za zapošljavanje i ponuda za posao nema. Otkada se slabo gradi ni poslovi se više ne nude", kaže nam jedan mladić, navodeći kako se još uvijek oslanja na roditelje, a ovo mu je prilika da nešto sam zaradi.
No, jedan dio onih koji su zajedno s njim došli potražiti privremeni posao već su i sami roditelji. Među njima su oni i koji su već niz godina nezaposleni, te kažu da jedva krpaju kraj s krajem. Krajeve često spajaju zahvaljujući bračnim drugovima koji rade, a kad su financije u pitanju, fokus im je na djeci.
No, ima i onih čiji život ovisi upravo o toj djeci.
"Kemijski tehničar sam. Već 10 godina ne radim", kaže nam jedan od njih, dodajući kako se preživljava "viseći na djeci i kopajući po kantama za smeće".
Snimio i montirao: Franjo Tot
"Elektrotehničar sam po struci, a od osmog mjeseca sam nezaposlen. Ovdje sam vidio priliku da nešto zaradim. Inače sam na Zavodu. Ondje su mi dosad ponudili jedan posao, no nisam imao potrebnu završenu stručnu spremu koja je trebala za tu firmu. Tražio sam posao i sam preko interneta. Javljao se na oglase, no ništa. Iskustva su negativna. Najpozitivnije je kada barem dobijete odgovor. Imam obitelj. Nešto još dobivam s biroa, a žena radi pa se nekako krpamo", ispričao nam je svoju sudbinu jedan gospodin.
I on, kao i nekoliko umirovljenika, ali i studenata s kojima smo razgovarali, od danas ulazi u pravu bitku za privremeni posao. Svi oni redom žele barem nakratko, u zemlji u kojoj je više od 334 tisuće nezaposlenih, odagnati svoje financijske muke. Bitka će biti itekako teška s obzirom da se za ovaj posao u Zagrebu danas čekalo u dugačkim redovima.
Vezani članci:
arti-201102170518006 arti-201102160748006 arti-201102150794006
