Cijela Hrvatska, zajedno sa svim medijima ovih dana mahnito broji turističke dolaske i prolaske, ulaske i izlaske, spavanja i buđenja, uspoređuju se rezultati ove i one sezone, uglavnom niti jedna druga djelatnost u Hrvatskoj ne izaziva takvo zanimanje javnosti kao turizam.
Vjerojatno zato što je to najlakše zarađen novac i što od tako zarađenog novca defakto živi cijela zemlja.
Samo u privatnom smještaju zadnje četiri godine je broj kreveta povećan za gotovo 200.000, a pod apartmanom se smatra i garaža s luftmadracem. Pa su se sad svi digli na noge zbog neke srpanjske rupe u kojoj je zabilježeno tri posto manje noćenja nego lani.
Pri tome se nitko nije uznemirio što se splitska kanalizacija ulijeva u more 600 metara od plaže na Bačvicama, što je mahnita apartmanizacija gotovo potpuno uništila obalu i što je hrvatski turizam slika i prilika Hrvatske koja ne zna što hoće, kuda ide i zašto ide.
Pa je sad počela turistička kuknjava o tome kako nismo konkurentni, kako su kroasani skupi, kako su ćevapi loši, kako su porezi visoki a domaćini bahati što je sve skupa besmislica jer Hrvatskoj bi realno trebao pad turizma ne od tri posto, nego od trideset posto da se nešto promijeni, tako da bez brige i na kraju ove sezone svi će brojati novce dok god turisti dolaze kao ovce ali eto, novaca i ovaca nikad dosta.
