Đorđe Subotić, Aleksandar Medić i Siniša Nenadović učenici su trećeg razreda Srpske pravoslavne opće gimnazije Kantakuzina-Katarina Branković i pobjednici natjecanja iz hrvatskog jezika. kojeg je tijekom punih sedam mjeseci, organizirala zagrebačka Gradska knjižnica, piše Slobodna Dalmacija. Iako nisu Hrvati, niti kvizaši, niti strastveni ljubitelji testova znanja koji vikendima krstare kafićima i pubovima kako bi vlastito znanje testirali na kvizovima, ništa ih nije spriječilo da pobijede upravo na kvizu.
"Ako netko može dobro znati engleski, a engleski mu ni blizu nije materinji jezik, zašto mi ne bismo znali hrvatski", rekao je Đorđe Subotić, rodom iz Ervenika pokraj Knina koji se odlučio školovati u Zagrebu, jer je htio, kaže, isprobati nešto novo. Mladići ne kriju kako su imali odličnu podršku. Iako se, prema vlastitom priznanju, nisu puno pripremali, ne kriju zadovoljstvo time što im je pomogla njihova profesorica hrvatskog jezika, inače prva i jedina pobjednica kviza "Tko želi biti milijunaš?"
"Na kvizu su bile četiri grupe pitanja: hrvatska književnost, svjetska književnost, opća kultura i gramatika. Nismo se nešto posebno pripremali, a puno nam je pomogla naša profesorica iz hrvatskog jezika Mira Bičanić. Ona iz Milijunaša", pojašnjava Aleksandar Medić, koji je podrijetlom također iz okolice Knina. Živi je s roditlejima Crnoj Gori sve dok nije čuo za Srpsku pravoslavnu gimnaziju. Škola mu se svidjela, kao i činjenica što je osnivač Crkva, jer je jedno vrijeme planirao studirati teologiju.
Slučajni odabir
Nikad se ne bi našli na kvizu da zajedno ne žive u učeničkom domu Ante Bruno Bušić: "Za kviz nas je odabrala naša odgojiteljica iz učeničkog doma. Nas trojicu i jednu curu. Išli smo na te kvizove sedam puta u prošlih sedam mjeseci", kaže Siniša Nenadović iz Donjih Borki pored Daruvara i dodaje kako uvijek radije bira hrvatski, a ne srpski jezik. Od sve trojice on je najbolji u hrvatskoj gramatici: "Ja sam se prvi put sa srpskim jezikom susreo ovdje, u gimnaziji. Dotad sam učio samo hrvatski".
Škola u koju idu prati hrvatski gimnazijski program, ali se nastava odvija se na srpskom jeziku i ćirilici. Uz to, 30 sati je rezervirano za učenje povijesti, zemljopisa, likovne i glazbene kulture Srbije. Pobjednički trojac hvali školu i nastavno osoblje te ne propušta istaknuti da u nju ne idu samo učenici srpske nacionalnosti. Iako u nazivu stoji "srpska pravoslavna", škola je, kažu, puno šira od toga. Što se jezika tiče, u dva odvojena predmeta učenici uče i hrvatski i srpski, jezike koji su slični, ali ipak s razlikama koje mogu biti bitne na natjecanjima.
"Sjećam se prvih dana u Zagrebu. Kada je profesorica na ploči napisala točku iza rimskog broja, mislio sam da je pogriješila. Htio sam je ispraviti, jer sam dotad učio da iza rimskog broja točka ne ide. Čudno mi je bilo i kad bi netko New York napisao onako kako se piše, a ne onako kako se čita. Sada je obrnuto; čudno mi je kad netko napiše Njujork", smije se Aleksandar.
Iskusni na školskim natjecanjima
Takvih problema nisu imali Đorđe i Siniša, koji smatraji da bi lošije prošli na natjecanju iz srpskog: "Zbog toga smo valjda i pobijedili. Dolazimo iz krajeva u kojima se govori čistim štokavskim narječjem. I to je na kvizu bila jedna od naših prednosti", smatra Đorđe.
Ipak, priznaju kako su imali problema s pitanjima iz opće kulture o nazivima zgrada u Zagrebu. Uz to, na kvizu je testirano i gradivo četvrtog razreda, koje oni još nisu prošli. Priznaju da su odgovore na njih pogađali. Iako nisu kvizaši natjecali su se i na nizu županijskih i državnih natjecanja iz geografije, povijesti, biologije. Još ne znaju što će studirati. Siniši su sve karte otvorene, a Aleksandar i Đorđe se vide na studijima prirodnih znanosti, poput farmacije, medicine ili stomatologije.
"To su zanimanja koja mi, prije svega, mogu osigurati da ostanem živjeti ovdje, u Hrvatskoj. Može se s tim ići i vani, ali ja bih ponajprije želio ostati tu", zaključuje Đorđe.
