Većina umirovljenika u Hrvatskoj sa svojim mirovinama jedva krpa kraj s krajem. Ne računajući one s povlaštenim mirovinama koji su svijet za sebe, umirovljeničke dane lakše preživljavaju oni koji su za radnog vijeka radili u inozemstvu, bili gastarbajteri, zaradivši tamo svoje mirovine.
Večernji list objavio je reportažu o nekolicini njih iz Međimurja, poznatog gastarbajterskog kraja, gdje živi velik broj umirovljenika koji su cijeli radni vijek proveli u Njemačkoj, Švicarskoj ili Austriji pa se potom vratili kući.
'Kad sam poslao novac kući, tata je bio u šoku'
"Dečki, ja se ne hvalim svojom mirovinom. Radio sam jako puno prekovremeno. Znam neke koji su bili sa mnom u Njemačkoj i nakon 14 sati otišli su na kupanje, a ja sam i dalje radio. Imao sam u Hrvatskoj veliku obitelj, puno nas je bilo braće i sestara, i slao sam doma novac. Zbog tih prekovremenih, a znao sam raditi i po 12 sati, danas imam 400 eura veću penziju od kolega jer tamo dobiješ koliko si uplaćivao", kaže 70-godišnji Ivan Kovačić, strojobravar koji je u mirovinu otišao 2012. godine, s navršenih 65 godina života skupivši u Njemačkoj 44 godine radnog staža.
Prije odlaska u inozemstvo, nešto manje od dvije godine radio je kao šegrt u metaloprerađivačkoj tvrtki Polet i danas za te dvije godine dobiva 153 kune mirovine, dok mu ona iz njemačke iznosi 1380 eura bruto. Nakupilo se uz mirovinu, kaže, dodataka i naknade za zahvalnost na vjernosti firmi. Dio staža odradio je i u nekoliko njemačkih nuklearnih reaktora. Prisjeća se i odlaska na 'privremeni' rad u Njemačku.
'Tamo se cijeni radnik koji zna posao'
"U jednom danu otišlo je 400 ljudi u deset autobusa. Nisam imao novca i posudio sam od župnika Alojzija Vojvode, koji nam je bio susjed, nešto za put. No u Čakovcu nam je njemački predstavnik odmah svima dao po tri plaće predujma! Bojali su se da ne odustanemo, toliko su im trebali radnici. U Njemačkoj je bilo super. Imali smo satnicu 4,15 maraka. Prve plaće bile su 650 do 700 maraka. Odmah sam došao na normu i na još bolju plaću. Tamo se cijeni radnik koji zna posao. Kad sam dobio 1012 maraka plaću, a da još nisam znao da sam na normi, otišao sam pitati šefa je li to kakva pogreška. Nezgodno mi je bilo. A kad sam poslao novac kući, tata je bio u šoku, nazvao je i rekao: "Sinek, dojdi odma dimo, de si te pare fkral?'", ispričao je Kovačić za večernji list.
25.05.2018., Karlovac - Umirovljenici uzivaju u lijepom proljetnom vremenu.
'Da sam ostao, mirovina bi bila puno manja'
Jako je kritičan prema sindikatima za koje kaže da su neusporedivi u odnosu na one u Njemačkoj. A najvećom nepravdom za radnike u Hrvatskoj danas smatra rad na određeno.
"To je nešto prestrašno! Drži te u šaci, dva do tri puta ti produlji ugovor i onda veli da nisi zadovoljio. U Njemačkoj si radio četiri do šest tjedana na probnom radu i, ako si zadovoljio, odmah si njihov radnik. Ovdje na određeno ne možeš podići kredit, kaj kredit, ne možeš ni bicikl kupiti! S jedne strane se bune da mladi idu van, a s druge strane ih tjeraju", ogorčeno govori ovaj Međimurac.
Također kaže kako kod njemačkih gazdi, za razliku od naših, nema isplate na crno.
"Kad te ulove, nadrapao si, bilo tko da ti je brat ili stric. Sjećam se da sam jednom slao roditeljima novac za ogradu, nešto veći iznos nego obično, i odmah su me zvali iz njemačke porezne i pitali imam li od čega taj mjesec živjeti jer su vidjeli kolika mi je plaća. Ne može se tamo muljati", dodaje.
"Živim sa sinom, novca uvijek ima. Da sam ostao doma, mirovina bi bila puno manja, tako da mi nije žao. Samo daj Bog zdravlja", kaže Kovačić.
Ostao ovdje pa mu je mirovina trećina nekadašnje plaće
S druge strane, njegov prijatelj, 74-godišnji Antun Kalšan, u spomenutoj tvrtki Polet proveo je pola radnog vijeka,a drugu polovicu u obućarskoj tvrtki Meiso u Goričanu. S 35 godina staža mirovina mu je 2750 kuna, a toliko otprilike prima i njegova supruga koja je radila kao odgojiteljica u vrtiću.
"Mirovina je oko trećine plaće koju sam imao kao komercijalist. Plaće su bile male jer smo radili uglavnom "lohn" poslove, ali bile su redovite. Nekad se širila demagogija da si svaka žena može dopuniti plaću doma u povrtnjaku, uzgajajući povrće. Plaće su bile kakve jesu i na to se nije moglo utjecati. Problem su danas premale mirovine zbog kojih čovjek dođe u situaciju da nema dovoljno ni za smještaj u domu umirovljenika", kaže Kalšan za Večernji list. dodajući kako on, supruga i sin koji je zaposlen imaju danas dovoljno za život, no ne i za štednju ili neke veće investicije u kuću.
Među umirovljenike s malim mirovinama uvukla se, kaže, apatija.
"Ne možeš si pomoći. Vlada nam govori da nam je dobro i da ide nabolje, da smo čak među uspješnijima u EU-u, sindikati govore svoje. Sindikalni vođe moraju biti glasni i viđeni da opravdaju 15.000 kuna plaće. Mladi odlaze i bojim se da će doći vrijeme kad neće imati tko zarađivati za mirovine i da će pipa presušiti", smatra Kalšan.
Mirovina iz Slovenije 300 eura veća od one hrvatske
Pristojnu inozemnu mirovinu ima i 77-godišnji Stjepan Smolak iz Murskog Središća, iako nije morao nikamo optutovati od kuće. On je 28 godina radio u slovenskoj tvrtki Nafta, u Lendavi odmah blizu granice. Njegova slovenska mirovina oko 300 eura veća je od one koje imaju njegovi sugrađani koji su ostali raditi u Hrvatskoj. Udovac je, živi s kćeri i kaže da imaju dovoljno za pristojan život. U slovenskoj tvrtki radio je nimalo lake fizičke poslove.
"Prednost je bila što se radilo i prekovremeno, i nedjeljama, i po smjenama, uključujući i noćnu. Sve je to išlo u staž, za razliku od danas. Danas toga nema", kaže.
Kao predsjednik podružnice umirovljenika u svom gradu, Smolak kaže kako među članovima nema ljubomore zbog visine mirovina, ali da se razlika osjeti kada se ide na zajedničke izlete na more. Oni s hrvatskom mirovinom, kaže, idu svake druge-treće godine, a oni s inozemnom svake.
