Jonathan - Kvalitetna sorta zimske jabuke.
Porijeklom je iz SAD-a. U proizvodnji se danas sve više koriste
njegovi mutanti kao što su Idared, Jonared, Jonadel, Jonathan
Dobelred. Sorta dozrijeva od 15. do 30. rujna. Cvate srednje
kasno. Obilno i rano rađa. Stablo je srednje bujnog rasta s vrlo
tankim oborenim grančicama. Mana ove sorte je velika osjetljivost
na pepelnicu. Daje dobre rezultate na vegetativnoj podlozi M 9.
Plod je srednje krupan do krupan, širi je nego duži. Meso ploda
je umjereno čvrsto, nakiselo, sočno, sa specifičnom aromom. Do
nedavno je bila vodeća sorta u proizvodnji kod nas i u Europi,
ali se sve više napušta upravo zbog velike osjetljivosti na
pepelnicu.
Za razliku od sorte voćke po kojoj je ovaj bend dobio ime, dečki
koji su jučer zapalili Tvornicu kulture također su kvalitetna
sorta, ali njihova je kvaliteta vidljiva ne samo zimi. Porijeklom
su iz Rijeke, rekli bi Hrvati – svjetski, a naše. Ljudi koji po
prvi put čuju njihov eklektični proizvod često kažu da su mutanti
Franza Ferdinanda, Strokesa, Nationala i sličnih što imponira,
ali ne treba stavljati u ladice. Autentičnost je neprocjenjiva,
originalnost nepostojeća. Sorta je dozrijela 28. veljače u
začuđujuće punom Velikom pogonu Tvornice kulture i rodila je
obilno. Stablo je visokog rasta s vrlo tankim oborenim nožicama,
a neizostavni modni detalji poput prsluka i cipelica na Zoranu
postali su konstanta. Mana ove sorte je prevelika skromnost. Daje
dobre rezultate na zagrebačkoj podlozi, ipak ih mi volimo više i
od njihovih Riječana, tako barem kažu. Plod se sastoji od pet
jednako važnih dijelova, a meso ploda je umjereno žestoka, ali
sočna mješavina, sa specifičnom aromom. Do nedavno je bila ne
tako poznata sorta u Rijeci i Zagrebu, ali ukusnost njihova ploda
stigla je i do nepca stranaca, tako da ne sumnjamo da će
Jonathani uskoro i preko granice biti i više nego rado i često
degustirani.
Ako nekome nije jasno iz usporedbe odozgora, da,
Jonathani su jučerašnjim nastupom oborili sve s
nogu. Iako je u početku postojala bojazan da su se možda malo
zaletili s Velikim Pogonom za ovaj nastup, sve sumnje su pale u
vodu nakon što su počeli prvi taktovi 'Mama, I'm
Ready' jer se dvorana vrlo brzo ugodno popunila,
ali bilo je i mjesta za rasplesati se. Repertoar izbalansiran
smjenom žestokih i sporijih pjesama savršeno je sjeo publici, a
atmosfera se smirivala sviranjem novih pjesama za koje publika
još ne zna. Zato su svi u tim momentima načulili uši i pozorno se
gubili u psihodeličnim sekvencama Jonathanovih noviteta.
Na 'Communicate!' su ugostili
saksofonista te nam tu stvar predstavili u malo drukčijoj
verziji, ali korijen pjesme i dalje je ostao isti. Mene osobno
malo podsjeća na soundtrack nekog westerna s Divljeg Zapada.
"There's no time to fornicate...", idu stihovi spomenute prethodnice... a ja se pitam pa kako ne? Mislim da se orgazmički trenutak koncerta dogodio upravo na "Pictures", odnosno onom dijelu kad Zoran pusti i grebe glas toliko žestoko da me je bilo strah hoće li mu puknuti. Glas, mislim.
"Trebali smo ranije početi s ovim, prije negdje deset godina", rekao je u jednom trenutku koncerta ushićeni Ziro. Bolje ikad nego nikad, a možda i bolje sad kada je njihova sorta dozrijela i više je nego spremna za konzumaciju.
Nakon 'Maggie' je krenuo bis koji se sastojao od još neobjavljene pjesme 'Heaven' i 'School', koju sam čekala od samog početka koncerta, misleći kako si ne mogu dopustiti da na nju zaborave. Prije nedavno objavljene 'Getting Closer Is Keeping Us Apart', Zoran se skromno obratio publici, obavijestivši ju kako mu baš i ne ide 'ovo pričanje između pjesama'.
Nema veze Zorane, trud je očigledan, a ti i Jonathani ćete imati još mali milijun prilika da unaprijedite tu komunikaciju. Ponavljanje je majka mudrosti. Vidimo se uskoro!
