Nema tko nije primijetio da je Zagreb zadnjih godina pun murala. Od Spocka, pumpajućeg srca, Gulivera, i raznih drugih ogromnih i predivnih djela pa sve do Dinama. Zadnjih godina Bojsi su se čini se, ugledali u Torcidu, naširoko poznatu po svojim prekrasnim muralima posvećenim Hajduku.
Navijači su se aktivirali i u Zagrebu. Posvuda se slavi i klub i njegova povijest i navijači, trafostanice su odjednom postala slikarska platna, ali, čini se, i problem. Ulični umjetnici su mislili da će s mladom lijevom gradskom vlasti stvari ići dobro, a onda su počeli problemi. Slučajno je prebojan Vukovar i Boban koji udara milicajca.
Zagreb je mali Berlin. Velika galerija street arta, od Dubrave do Prečkog. A tu je i Dinamo. Zadnje dvije godine Bad Blue Boysi su se itekako aktivirali, navijački, memorijalni, domoljubni murali sada krase brojne zidove, zgrade, škole i trafostanice, od istoka do zapada.
Glavna tema ulične umjetnosti odjednom je postao general Praljak. Priča ide ovako: Grad Zagreb je zbog pritužbi građana, od HEP-a tražio da se neprimjereni mural ratnog zločinca ukloni. Ali osim Praljka nestale su i ostale strane trafostanice, pa tako i mural 204. gardijskoj brigadi, Dinamu i žrtvama Vukovara.
"Žao mi je da ljudi koji nemaju srca i ljubavi prema domovini i braniteljima mogu tako omalovažavati. Ogorčena sam zbog toga", kazala je Dubravka Burić iz Laništa.
"Nesporazum je bio očito da su prebojali sve. A zašto je taj drugi smetao, suđenje ni nije bilo gotovo, svi znamo kako je završilo", izjavila je Marija Glavaš iz Laništa.
Gradonačelnik Tomašević odmah se ispričao i rekao da je došlo do nesporazuma.
"Greškom su uklonjeni svi murali na trafostanici. Kao što znate opet je ponovno oslikan mural žrtvama Vukovara, to će biti, vjerujem, legalizirano, i to je to", izjavio je Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba.
Branitelji su se okupili, krenulo je novo crtanje Vukovara. Do danas je zid na kojem je bio Praljak, dobio novo ruho.
"Ja mislim da je to bilo namjerno napravljeno. Ako je to stajalo, pa kog je to sad odjednom smetalo", kazala nam je Dubravka Burić.
Ali ne smeta samo to. Za par dana, u istom naselju javljaju se novi problem. Predsjednici mjesnog odbora zasmetao je mural Zvone Bobana koji udara milicajca.
Sporni mural sa Zvonimirom Bobanom samo je dio od pet murala koji krase zid osnovne škole Savski Gaj. Još uvijek se ne zna ni od strane škole, niti Grada, što će biti s njegovom sudbinom.Za jedne simbol otpora, za druge simbol nasilja neprimjeren za školu. S drugima se slaže Ivana Kekin, saborska zastupnica Nove ljevice.
"Mislim da je legitimno pitanje šta sve je primjereno da bude na zidovima škola, ali to za nas nije prioritetna tema", kazao je Tomašević.
Ni predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin, ni predsjednik Povjerenstva za murale, o čijoj funkciji se ne zna previše, nisu htjeli dati izjavu.
"Ne znam ško je to Povjerenstvo ni tko će biti u njemu, ali ako su stručni ljudi koji će odlučivati što ide gdje, takvu inicijativu podržavam, iako sam u 30 godina rada radio dopustio mi to netko ili ne", kazao je Lunar, umjetnik.
"Teško da će to držati vodu, oni mogu odrediti murale na nekim površinama, ali ima bezbroj površina i ne može povjerenstvo određivat baš sve", rekao je Kruno Thorn, grafiter.
"Dinamo i grad Zagreb su sastavni dio mog života i ne mogu se od toga odvojiti ni da hoću. Kad Dinamo nema stadion, Žicara tko zna hoće ikad bit puštena, cijevi pucaju, ako je jedan grafit problem, pa to je muljaža", kazao grafiter Thorn.
Cijela situacija s brisanjem murala je, kaže, u najmanju ruku čudna. Imamo deset tisuća trafostanica, pola njih je išarano, ali samo jedna je problem. Zahvaljujući Kruni Thornu i Bojsima, u Zagrebu je sve više navijačkih murala. Ali, kad je iskazivanje ljubavi prema klubu u pitanju, ipak je netko drugi prvak.
Više murala nego Split imaju samo Napulj i Marsej. Godina rođenja Torcide u Splitu je na svakom koraku da turisti misle da je 1950. godine nastao Split. Hajduk se voli poetično, Hajduk se voli javno, Hajduk se voli romantično.
I
tako su murali, kakvi god oni bili, postali važan dio identiteta
grada. Mural u Đorđićevoj u Zagrebu postao je simbol
potresa. Grafitere na suradnju zove Turistička zajednica te
su organizirane ture ulične umjetnosti.
"Ima odličnih stvari i to treba podržavati, ali nažalost postoje
murali koji pozivaju na nasilje, po nacionalnim osnovama i to
smatram da ne smije biti u Zagrebu, centru zemlje. To nije
prihvatljivo. Tu treba reagirati politika, a čini mi se
da se političari ne žele pokazati na taj način", kazao
je Krešimir Golubić, poznati zagrebački
grafiter. Zna da Povjerenstvo postoji od prije, ali njihova
je svrha, kaže, upitna.
"Tražio sam dozvolu za oslikavanje zida s djecom, u sklopu programa "Grafiti su umjetnost, a ne vandalizam" i tada su mi rekli da se Povjerenstvo mora sastati. Onda se sjetim Kissingera, ako hoćeš da se nešto ne rješava, osnuj Povjerenstvo", rekao je Golubić.
"Nemam nikakvog straha, svaka vlast mora slušati glas tribine. Kad sam krenuo nisam mislio da će biti toliko bitno. Da nam je netko rekao da će murali postati političko medijska tema, možda ih ne bi krenuo crtati, išao bi igrati pikado", kazao je Thorn.
Grafiti wars su kažu, normalna stvar. Normalno je da netko mural prebriše, i da ga zamijeni svojim. Ni najljepša djela neće nužno živjeti dugo i prosperitetno, ali Spock, koji je nestao pa uskrsnuo, nas je naučio da vjerujemo u uličnu pravdu.
