Pitanje je vremena, čini se, kad će ministar zdravstva krenuti u zbilja radikalne poteze – likvidacije po kućama. To bi se moglo dogoditi svaki dan s obzirom da je čovjek ozbiljno naumio uštedjeti u svom resoru, em ukidanjem bolnica, em ukidanjem dopunskog zdravstvenog osiguranja, em je umalo prošlo ukidanje povlastica osobama s invaliditetom, čiji je vapaj u moru glasova što bruje ovih dana jedini dopro do dvora na Markovom trgu.
Pušenje je, kao što znamo, već zabranjeno na većini javnih mjesta, također sa svrhom da se smanji broj ljudi koji se od njegovih posljedica liječe. Naši rakovi, kaže Darko Milinović, naprosto koštaju previše.
Možda je najjeftiniji izlaz – svakom bolesniku jedan metak. Pritom se može pomoći i gospodarstvu, a pogotovo nekim našim poduzećima, te imati zdravstvo o kakvom sanja svaki ministar: s nula slučajeva kroničnih i teško bolesnih može se krenuti iznova, s potpuno zdravom populacijom poreznih obveznika koja će se dobrim dijelom riješiti i umirovljenika koji još nisu umrli iznenada, u snu i bez prethodnog traženja medicinske pomoći. Riješio je time i mirovinsku reformu dobrim dijelom.
Uz malu pomoć prijatelja...
Kad je već tu (opet pri vlasti/u vlasti), Milinoviću može pomoći savjetnik Vlade Borislav Škegro. Škegro Milinovića može povezati s prijateljima iz propulzivne karlovačke tvrtke HS, koju smatra zdravom, pa i najboljom hrvatskom tvrtkom, a koja proizvodi pištolje.
Tomislav Karamarko mu može pomoći u pronalaženju bolesnika koji se kriju u strahu od totalne reforme zdravstva. Ako je točno da je mogao prisluškivati doministra druge države, Bosne i Hercegovine, i pritom te zapise priložiti sudu, onda neće prezati ni od osluškivanja razgovora nekih prepaid korisnika mobilnih telefona o migrenama, išijasima, hemoroidima i ostalome što muči polovne Hrvate.
Milinović već ima iskustva u zavirivanju u bračne i izvanbračne postelje, stečeno prilikom donošenja Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Što ga sprečava u daljnjem voajerstvu kad ima kadar poput Karamarka na raspolaganju?
Ako se netko pobuni i pita odakle toliko leševa, vlast uvijek može ponovno prigrliti CSI stručnjaka Dragana Primorca, koji će kazati da su uvezeni iz inozemstva.
Dobar, loš, zao, bolestan
Revolveraški obračun, kao u kaubojskim filmovima u kojima svi obožavaju svog šerifa, tada može početi, kao i čudesan oporavak gospodarstva, na kojemu će Milinoviću i Kosorici biti zahvalni svi koji ostanu živi. Negativci u ovom vesternu očigledno nisu ljudi koji su se vodili krilaticama: što možeš danas potrošiti, ne ostavi za sutra; reformu koju možeš provesti danas, ostavi za sutra; porez na imovinu koji možeš uvesti danas, ostavi za sutra; Registar branitelja koji možeš pročešljati danas, ostavi za sljedeću vlast...
Vrijeme je da shvatimo kako Vlada nije jedina koja treba snositi odgovornost za stanje u zemlji i da šerifi preuzmu na sebe bolne rezove. Kao što kaže Ivan Miloloža iz Hrvatske udruge poslodavaca, kada govori o bolnom otpuštanju tehnoloških viškova – nekad moraš odrezati ruku da bi spasio glavu. Dijagnosticirati kako nam je gospodarstvo zahvatila prilično razorna, brzonapredujuća i temeljita gangrena. Ostaviti glavu onakvu kakva je, a amputirati ono što se čini perifernim i sve one koji nemaju vremena i discipline bildati mišiće, ili novca da se od toksina čiste boravkom u sauni ili izliječe u inozemstvu.
Ako je pomanjkanje novca koji su dosad krčmili svi kojima je došao pod ruku – obilatim čašćenjima, nagrađivanjem kooperanata i probijanjem budžeta – razotkrilo išta, onda to mora biti višegodišnja vrtoglavica i gubitak tla pod nogama, osim ako u igri nije što ozbiljnije, poput poodmaklog tumora na mozgu.
