Uoči novog susreta sa zagrebačkom publikom, 8. i 9. travnja u Tvornici, na našim smo stranicama ugostili basista Tomca s kojim smo prošli sve od nastanka benda do Dade Topića i njegovog torza.
Za početak, recite mi nešto o novom albumu „Torzo Dade Topića“. Koje su najveće razlike u odnosu na prethodnu „Pizdu materinu“?
Mislim da je album tehnički bolje snimljen. Tu nam je dosta pomogao Emir Hot koji je na njemu mijenjao Prasca na gitari, ali ne samo svirkom nego i savjetima oko produkcije. Bitno je to i da smo prvi put album snimili u Piknik studiju kod našeg prijatelja Gosn' Bandara. I prijašnje albume je snimao on, ali bi uvijek dolazio u Zagreb, gdje bi mi iznajmili studio. Ovo je prvi put da smo otišli k njemu i mislim da je to rezultiralo boljim snimkom.
Silom prilika, promijenili ste i gitarista. Što je sve Emir donio zvuku Brkova?
On je vjerojatno najbolji glazbenik s kojim će bilo tko od nas imati posla u životu. Šanse da upoznamo boljeg su zaista zanemarive. Prvo smo morali ograničiti njegovu svirku, kako se ne bi isticao previše u odnosu na nas koji nismo neki muzičari. Drugo, morali smo mu objasniti što je punk, jer je on heavy metalac iz Tuzle. Kad je sve to shvatio, bio je odličan. Raditi s njim nove pjesme bila je poezija. Sve je išlo kao na traci. Ne smijem ga previše hvaliti, jer će se umisliti.
Na Facebooku vam se javio i sam Dado i najavio da će poslušati vaše pjesme. Jeste li se čuli nakon toga, kako mu se sviđaju?
Nažalost, nismo još direktno pričali s njim, ali planiramo. Poručio je da mu pošaljemo CD, ali mi ga nismo štampali, album je izašao samo u digitalnom obliku, pa mu nemamo što poslati. Sad nam je neugodno da mu pošaljemo sprženi CD, pa sjedimo skrštenih ruku i razmišljamo što ćemo.
Zbog čega ste se odlučili na taj neobičan način odavanja počasti?
Spontano. Koliko se mogu sjetiti, na jednom putovanju u kombiju Šemso (vokal, op.a.) je rekao da neka pjesma, koju smo smislili na licu mjesta, zvuči kao torzo Dade Topića, pa smo počeli koristiti tu sintagmu. Vremenom smo zaključili da bi to bio dobar naziv albuma.
Tekstualno, „Torzo“ mi djeluje nešto ozbiljnije od vaših prethodnih albuma. U „Cirkusko kopile“ pjevate o izborima, „Zemljo moja“ govori o masovnom iseljavanju Hrvata… Većina vas smatra veselim, zajebantskim bendom, radi li se o svjesnom pokušaju da barem djelomično promijenite tu sliku o sebi?
Ne, nismo pokušali promijeniti sliku o sebi. I dalje smo zajebantski bend, koji tu i tamo progovori o politici. Neke od ovih pjesama su i ranije postojale, kao ideja, samo ih nismo završili. Igrom slučaja su se našle na jednom albumu. Iskreno, nisam ni bio svjestan da je album tekstualno drugačiji, dok nam to fanovi nisu počeli govoriti.
Vratimo se nakratko u prošlost, kako se i u čijoj glavi rodila ideja o spajanju punka, metala i drugih rock žanrova s folkom i narodnjacima?
Meni je to bila želja otkako sam čuo sve te žanrove. Slušali smo dosta panka i folka u našim izlascima i maštali o tome da neka turbo folk pjesma ima žešću gitru, a da neki pank refren bude podebljan harmonikom. Nismo čekali da to netko drugi napravi, nego smo to sami sebi priuštili, prvenstveno da zabavimo sebe.
Oduvijek sam imao dojam da su Brkovi nastali kao zafrkancija koja je potom postala nešto puno veće od svega što ste ranije radili. U kojem trenutku ste shvatili da se cijela priča polagano pretvara u pravu karijeru?
Mogu ti točno reći, i to u etapama kako smo to shvaćali.
Prvi put je to bilo kad smo svirali kao pregrupa Peru Defformeru u Zagrebu. Tada smo imali izdan prvi album, nismo bili svjesni važnosti Youtubea, mislili smo da nas nitko ne sluša jer smo do tada prodali 20 CD-ova, a prošlo je šest mjeseci od izdavanja albuma. Na prvom refrenu prve pjesme koju smo izvodili, čuo sam da netko osim Šemse pjeva, gledao sam okolo dok nisam shvatio da stotinjak ljudi u publici zna naše refrene i pjeva ih iz sve snage.
Drugi put je bilo na promociji drugog albuma u ITD-u kad smo rasprodali cijeli taj prostor.
Treći na koncertu u Boogaloou kad smo prodali oko 1600 karata i mislim da smo time postavili rekord tog prostora. Međutim, moralo je i nakon toga proći još vremena da povjerujemo da možemo napraviti nešto što bi se zvalo glazbenom karijerom.
Svojedobno ste, u razgovoru za pokojni Rolling Stone, izjavili da su Brkovi dokaz licemjerja naše publike pošto vas, zbog električnih gitara i činjenice da svirate u rock klubovima, slušaju i punkeri, metalci… Biste li prihvatili ponudu za nastup u Sokolu, Bestu ili nekom drugom cajkaškom mjestu?
Nemamo problem s tim, samo što nas ne zovu baš na takva mjesta. Druga stvar je da ti klubovi često nisu primjereni za naše nastupe jer nemaju poštenu binu na koju bi mi stali. U Zagrebu konkretno nema smisla da sviramo takva mjesta, jer ima primjerenijih klubova za nas, ali generalno gledano, mi nemamo problema s prostorom. Bitno nam je da karta za naš koncert ne bude skupa.
Planirate li možda u budućnosti snimiti čisti rock'n'roll album, na kojem neće biti narodnjaka?
Ne, ne bi nam to baš stajalo, a i ne želimo.
Jedan ste od rijetkih bendova koji je „za života“ dobio tribute kompilaciju. Od koga je krenula ta inicijativa i kako ste birali „Brkate goste“, odnosno izvođače koji će obrađivati vaše pjesme?
Nisam više ni sam siguran kako je to nastalo. Pokušat ću rekonstruirati. Tada nas je već obradio Mortal Kombat koji je planirao snimiti pjesmu "Mala". To smo pričali našem prijatelju Draganu Kovačeviću iz Sarsa i on je spomenuo da bi i oni obradili "Našu malu zemlju". Onda se nekako rodila ideja da bi sve te obrade mi izdali. Pošto smo znali da već postoje bendovi koji sviraju naše obrade, pustili smo glas da bi izdali neki takav album. Ne bi ja to nazvao "tributeom", više je to neka naša interna zabava bila, jer sve te bendove koji su nas obrađivali poznajemo.
Na primjeru Brkova najlakše je shvatiti koliko je klasična diskografija danas nebitna. Jeste li ikad dobili suvislu ponudu nekog od hrvatskih „major“ izdavača i mislite li da bi od njih mogli imati nekakve koristi?
Ne, nikad nas nitko nije kontaktirao. Mislim da ne bi imali nikakve koristi, a mislim da i oni to znaju, pa se zato ne javljaju.
Nakon Hale sportova u Beogradu, vraćate se u Tvornicu gdje ćete održati dva koncerta zaredom. S obzirom da ste prošle godine rasprodali mali Dom sportova, zašto ste se ovoga puta odlučili za manji prostor?
Pa, bilo je par ponuda, na kraju smo prihvatili ovu. Željeli smo neku promjenu u odnosu na prošlu godinu. Zadnje dvije Tvornice koje smo svirali pamtimo po dobrom i mislim da ćemo i sad napraviti dobru feštu.
Što pripremate na tim koncertima? Hoće li biti gostiju, Dado Topić, na primjer?
Bit će nekih gostiju, ali ne bi bilo iznenađenje ako najavim sve goste. Ono što mogu reći je da ćemo svirati novi album, ali nećemo izostaviti i stare hitove. Imamo Silu Nečistu i Pero Defformero za predgrupe oba dana, a i mi ćemo dati sve od sebe, pa mislim da nudimo dosta zabave u jednu večer.
