Đuzela se sumnjiči da je priložio krivotvorene liječničke nalaze na temelju kojih mu je priznat status dvadesetpostotnog hrvatskog ratnog vojnog invalida te da je na temelju toga od 2000. godine naovamo ostvario imovinsku korist od oko 97.000 kuna, odnosno oko 500 kuna mjesečno.
Zapovjednik mu nije potpisao ranjavanje
Đuzel tvrdi da je pravi, a ne lažni invalid te da je ranjen od gelera u desnu nogu kao pripadnik saniteta 115. brigade. Dogodilo se to, kaže, 7. listopada 1992. u selu Čvaljina na južnom bojištu.
"Svjedoci mog ranjavanja su i danas živi jer su se u tom trenutku na mjestu mog ranjavanja našli bojovnici iz Zagvozda, članovi saniteta i izviđači 115. brigade. Ja nemam što kriti jer ja uistinu jesam invalid, a i danas osjećam teškoće s tom nogom. Ali ja nisam kriv što moj zapovjednik saniteta dr. Željko Puljiz tada nije potpisao moje ranjavanje jer je tada i on bio ranjen. Osim njega i mene tom je prigodom ranjeno i još četvero-petero mojih kolega iz našeg saniteta. To što nije prijavljeno moje ranjavanje nije sramota moja, nego zapovjedništva 156. brigade", kazao je Đuzel.
Očekuje da subroci potvrde njegovu priču
Dodaje da je njegov tadašnji zapovjednik bio general Damir Krstičević te da od suboraca iz svoje nekadašnje brigade očekuje da javno potvrde njegove riječi.
"Da se htjelo, mogli su to iz policije i ranije napraviti i sve provjeriti, a ne da me se prijavljuje ni krivog ni dužnog", kazao je.
