Kako jedna moćna gomila sumnjivih namjera može u samo dvadeset godina temeljito razoriti ono što je stvarano pola stoljeća, uvjerili smo se na više primjera otkad "imamo Hrvatsku".
Je li nam vanjski dug premašio vanjski dug Jugoslavije? Jest. Jesmo li bili u stanju sagraditi kuću za nekoliko godina, a danas dajemo cijele plaće za otplatu kredita koji neprestano raste i nastavit će rasti idućih 30 godina? Da. Jesu li pojedina poduzeća radila toliko dobro da su radi sebe i svojih radnika sagradila ceste, pa čak i elektrane koje su bile dane na raspolaganje cijeloj zajednici, a danas jedva da imamo poduzeća? Aha.
Jesu li nekoć, oni bezobrazniji među nama, mogli nakon boravka u bolnici ponijeti kući raznog potrošnog materijala, dok danas na ginekologiji nema nijednog higijenskog uloška, a u ostatku bolnice nema ni role WC-papira?
Zaglupljivanje od malih nogu
Kakvo nam je obrazovanje? Možda je to najveći horor od svih. Evo, neki nas je dan 'obradovala' vijest da je analiza nacionalnih testova više od 45 tisuća učenika četvrtih razreda osnovne škole pokazala kako petina desetogodišnjaka ne zna sva slova abecede.
Srednjoškolce učimo da budu homofobni, pa se s tvrdnjom da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javno nastupanje ne slaže samo 14,7 posto učenika koje je lani anketirao GONG.
U udžbenicima povijesti ih učimo kako su Hrvati bolji od drugih i kako ratnih zločina s naše strane nije bilo. Srpska povjesničarka Dubravka Stojanović primijetila je da povijesni udžbenici sa svih područja nekadašnje Juge služe održavanju mržnje, te da su 15-godišnjaci s ovih prostora "veći su ksenofobi, etnocentrici i nacionalisti od onih koji su prije dva desetljeća vodili ratove".
Nešto tu definitivno ne valja. Ili ti učitelji nemaju dobre programe, ili nikome ne smeta što su neki predavači u školama šovinisti. Moguće je i da nikoga nije briga što učitelji mogu samo sanjati o plaći koja pokriva potrošačku košaricu, pa onda ni za rezultate njihovog prešućenog "bijelog štrajka" – to što djeca završavaju školu bez da išta znaju i razumiju.
Štancanje modernih robova
Ili je cilj obrazovnog sustava, koji je u Hrvatskoj uspostavljen na ruševinama socijalizma, proizvodnja modernih robova koji će nakon povratka sa 'šljake' poslušno, prazne glave, buljiti u televizor?
Baš kao njihovi roditelji koji nisu izazvali nered kada su vidjeli zakone o visokom obrazovanju, znanosti i sveučilištu koje Ministarstvo nameće pozivanjem na nepostojeću podršku.
Mozgovi današnje djece upregnut će se kao topovsko meso nezasitnog kapitala koji će financirati ono što mu treba da zaradi još više novca. To će se događati, a kako drugačije nego nauštrb zajednice, jer je zajednica ta koja će masno plaćati svako dobro proizašlo iz razmišljanja.
Svakom prigodom režu radna mjesta, ali sad stvarno neće
Gdje će završiti taj novac koji je zarađen zahvaljujući ovako oblikovanim glavama? S obzirom da društvene imovine i poduzeća više nema, a ekonomija hrvatskog predznaka jedva da postoji, teško je vjerovati da će se reinvestirati ovdje. Hoće li to, dugoročno gledano, povećati zaposlenost?
Bolonjski sustav već pokazuje da štancanje diploma temeljem iskrivljenih nastavnih programa na fakultetima nije dovelo do bog zna kakve potražnje za visokoobrazovanim kadrovima.
Nahranjena je jedino statistika ministarstva Dragana Primorca, odnosno njegovog idejnog nasljednika Radovana Fuchsa.
Specijalizacija mozgova po mjeri kapitala ni po kojoj logici, zapravo, ne vodi većem zapošljavanju, jer kapital ionako uvijek gleda da se radne snage što efikasnije riješi. Štoviše, takvo obrazovanje briše bazu koja se dobiva širokim obrazovanjem, na koju dolazi raznolika nadogradnja.
Kad znanstvenicima zabraniš razmišljati
Primjer nuklearnog fizičara Saše Blagusa pokazuje koliko je slobodno mišljenje štetno u društvu koje teži opsluživanju kapitala. Umalo je dobio otkaz zato što je u medijima progovorio o nedostacima reforme u znanosti.
Čak i kada znanstvenik izabere da će cijeli život ulagati u razvoj vlastitog mozga i posvetiti ga znanosti, u vojnoj hijerarhiji koju će izroditi ovakva reforma, glas takvog pojedinca je nevažan.
Tko je vas školovao, g. Fuchs?
Fuchs se javno obračunava s mozgom kada kaže da prijedloge zakona prihvaća većina obrazovnih i znanstvenih ustanova. Zakone odbacuje 97 posto fakulteta koji su se javno izjasnili o njima, što je 51 posto od ukupnog broja fakulteta u Hrvatskoj. Podršku prijedlozima zakona javno nije dao niti jedan fakultet. Razlog je očigledan.
Država je u stanju profućkati milijarde dajući braniteljske mirovine ljudima koji su u ratu imali 14 godina, političari su spremni tim novcem napuniti džepove, ali nisu u stanju investirati u to da sirotinja ima šansu znanjem izvući se iz gliba, da se osamostali ili ne daj bože postane korisna sebi i ljudima oko sebe.
Ako itko misli da je žaljenje za nekim prošlim vremenima, kad nije bilo ovako 'dobronamjernih' reformi, ljigav primjer jugonostalgije, neka si postavi pitanje: tko je tim 'čunkama' što uvode masne školarine, a i sami su studirali desetak godina, platio obrazovanje? Njihovi roditelji ili Juga?
