Predsjednik Sabora GordanJandroković jedna je od onih konstantnih političkih figura, koje odolijevaju svakoj promjeni, krizi i turbulenciji svake vrste. Stajao je uz bok svakog predsjednika HDZ-a od Ive Sanadera do Andreja Plenkovića i vjerojatno je najismijanija osoba na političkoj sceni.
Što jest pomalo nepravedno s obzirom da malo tko zna što se događa iza kulisa, a nešto se događa kad nijedan lider HDZ-a nije mogao bez Jandrokovića uz sebe. Nazivati ga ulizicom, njonjom ili "rektalnim alpinistom" podosta je podcjenjivački, posebno jer takvi zasigurno postoje u velikoj mjeri unutar svake stranke ili organizacije. Za prometnuti se treba ipak i ponešto kvaliteta. Naravno, treba i imati sposobnosti okrenuti stranu u pravom trenutku.
Tako nešto Jandroković je uspio kad se bez razmišljanja okrenuo kontra Sanadera, kojeg je prije njegova bijega iz politike svim srcem branio. Ali, danas je Jandroković potpredsjednik HDZ-a, predsjednik Sabora i ušao je u jednu novu epohu svog političkog djelovanja. Epohu u kojoj se pozicionirao i učvrstio tu gdje jest, što znači da nije više on taj koji stoji uz nekoga, već je osoba oko koje se drugi okupljaju.
Biografija Gordana Jandrokovića
Gordan Jandroković rođen je 2.8.1967. u Bjelovaru gdje je proveo ranu mladost. Odrastao je u obitelji oca Zvonimira, slavnog rukometnog golmana kasnije i trenera ORK Partizan, višestrukog državnog prvaka u Jugolasviji i pobjednika Europskog prvenstva 1972. Njegova obitelj je oduvijek cijenila sport, a dane je najviše provodio baveći se rukometom s bratom Željkom. Završio je Građevinski fakultet 1991. i Fakultet političkih znanosti 1993.
Vjenčao se Sonjom Jandroković, oftalmologinjom i sestričnom Zorana Milanovića. Njezin otac je brat Marije Milanović, majke ZoranaMilanovića. Gordan i Sanja su dobili troje djece, dva sina Juricu i Mihaela te kćer Klaru.
Političku karijeru započeo 1989. U privatnom sektoru je ostao do 1994., kada je počeo s radom u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je tri godine kasnije upoznao Sanadera, koji mu je uvelike pomogao u daljnjoj karijeri.
Od 2000. do 2003. radio je u privatnom sektoru. Do 2002. bio je zaposlen kao menadžer tvrtke "Stanić", koja se bavi distribucijom kako domaćih tako i svjetskih marki prehrambenih proizvoda. Nakon dvije godine odstupio je s mjesta menadžera i vratio se u Bjelovar gdje je osnovao tvrtku “Beming” za građevinske poslove i upravljanje stambenih zgrada.
Politička karijera
U međuvremenu nije odustao od političke karijere pa je ostao aktivan unutar stranke gdje je predložio osnivanje Odbora za srednje i malo poduzetništvo. Sanader je prihvatio prijedlog i postavio ga na mjesto odbora. Uz potporu VladimiraŠeksa i Sanadera, Jandroković je 2003. postao predsjednikom HDZ-a Bjelovarsko-bilogorske županije. Nakon izbora ušao je u Sabor. Sljedećih nekoliko godina karijera mu je išla uzlaznom putanjom pa je tako između 2003. i 2004. postao predsjednikom Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu.
Od 2004. do 2007. izabran je za predsjednika Odbora za vanjsku politiku te voditelja hrvatskogizaslanstva u parlamentarnom odboru Hrvatski sabor - Europski parlament. U tom vremenu postaje glasnogovornik Kluba zastupnika stranke kao i član Predsjedništva HDZ-a.
Nakon što je 2007. HDZ pobijedio na parlamentarnim izborima, Jandroković je opet izabran u Hrvatski sabor, a od siječnja 2008. je ministar vanjskih poslova i europskih integracija, u vrijeme kada je Kolinda Grabar-Kitarović dobila posao veleposlanika Republike Hrvatske u SAD-u.
Za vrijeme Jadranke Kosor kao predsjednice Vlade, ostao je na mjestu ministra, a od prosinca 2010. obnašao je i dužnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske. Te je godine izabran za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a grada Zagreba.
Na stranačkim izborima 2012. dao je potporu Tomislavu Karamarku, a on ga je nakon pobjede postavio za potpredsjednika Kluba zastupnika HDZ-a. Kad je HDZ 2016. osvojio i četvrti mandat, Jandroković preuzimamjesto predsjednika Odbora za europske poslove. Na ponovljenim parlamentarnim izborima iste te godine osvojio je i peti mandat, a na sjednici 9. saziva, izabran je na mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora. U konačnici, kad je u svibnju 2017. Božo Petrov podnio ostavku, Jandroković je postavljen na mjesto 12. predsjednika Sabora.
Dakle, može se kazati da jako dobro zna procijeniti situaciju, što se prije svega potvrdilo u slučajevima sa Sanaderom i Karamarkom, ali i Jadrankom Kosor. Samim time, sklon je promijeniti i prilagoditi stav.
Primjerice, Jandroković je bio među prvima koji su potpisali Karamarkov zahtjev za rušenje Tihomira Oreškovića s dužnosti premijera da bi, nakon što su europarlamentarci, predvođeni Andrejem Plenkovićem, osporavali taj Karamarkov potez, izjavio kako se zahtjev za opozivom Oreškovića treba preispitati te je zatražio da se zastupnicima HDZ-a dozvoli da glasaju prema savjesti, bez obzira na potpis na službenom zahtjevu. Kako tada još nije bio siguran u Karamarkov pad, za svaki slučaj ipak je glasao za Oreškovićev opoziv iako je javno pozivao da se glasa protiv.
Iako ih se kloni, Jandroković nije potpuno bez afera. 2008. godine udjele u tvrtki Beming prenio je na oca i zbog toga ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa 2015. godine kaznilo sa 6000 kuna - prema zakonu, udjeli u tvrtkama ne smiju se prenositi na krvne srodnike u uspravnoj lozi. Simbolična kazna, s obzirom da je prošle godine prodao udjel u toj tvrtki za čak 1,3 milijuna kuna.
Branio se da tvrtka posluje samo na lokalnoj razini, no poslovala je i s državom. No, u odnosu na neke druge stranačke mu kolege, to su minorni prekršaji i osim pokojeg verbalnog delikta, koji su učestali posebno u zadnje vrijeme, Jandroković se drži dalje od skandala. I sad je u lovu na novu pobjedu HDZ-a, koja bi mu osigurala četiri godine boravka na vlasti i kreiranje još čvršće pozicije, koju će svakako iskoristiti u pokušajima da jednom postane predsjednik HDZ-a. Takvu ambiciju nikad nije skrivao, ali pitanje je može li to uspjeti s obzirom na percepciju koja o njemu postoji...
