Danas je u Zagrebu preminuo bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, stožerni general Petar Stipetić.
Nije bio blag zapovjednik, ali vojnici su ga voljeli
Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Majka mu se bavila poljoprivredom, a otac mu je radio na gradilištima. Upisao je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA, privučen mogućnošću besplatnog školovanja jer mu roditelji nisu mogli financirati studij. Godine 1959. je uspješno završio Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA u Beogradu, s činom potporučnika. Prva mu je dužnost bila zapovijedanje vodom 'Inženjerijskog puka Jugoslavenske narodne armije' u Trebinju. O njemu kažu da kao zapovjednik nije bio blag, ali se nikada nije iživljavao nad vojnicima te je bio pravičan pa su ga cijenili.
Godine 1969. je završio Višu vojnu akademiju Kopnene vojske JNA u Beogradu, nakon čega je postao zapovjednik bojne u Lovranu. Uskoro je promaknut u čin majora, a nakon dvije godine službe u Lovranu je postao načelnik štaba Inženjerskog puka JNA. Godine 1975. je predložen za Ratnu školu JNA u Beogradu, a i to je školovanje završio s odličnim uspjehom. Postavljen je za zapovjednika Nastavnog inžinjerskog puka JNA u Karlovcu, a s tog je mjesta smijenjen po nalogu Saveza komunista Hrvatske zbog optužbe za nacionalističko-defetistički istup. Od 1986. do 1989. general Stipetić je bio zapovjednik obrane grada Zagreba, a od 1989. bio je na dužnosti načelnika "Operativnog odjela 5. vojne oblasti JNA". Godine 1989. je promoviran u čin general-majora.
Napustio je JNA 1991. nakon optužbe za loše vođenje vojske tijekom rata u Sloveniji. Na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. godine general Stipetić prelazi u Hrvatsku vojsku, gdje je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.
Sukobi sa Šuškom
Zbog čvrstih je stavova ušao u sukob s tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom. Stipetić je tvrdio da je HV već 1991. bio spreman za ofenzivno djelovanje, no sve je zaustavljeno Sarajevskim primirjem. Godine 1992. je Stipetić upućen u Gospić kako bi s povjerenikom Vlade Antom Karićem i pukovnikom Nikolom Rendulićem smijenio zapovjednika 128. brigade, generala Mirka Norca, koji je odbio izvršiti zapovijed. Tuđman je na to reagirao žestoko. Zbog pada Bosanske Posavine 1992. je prozivao političko rukovodstvo Slavonskog Broda, rekavši da se radi o otvorenoj diverziji i izdaji. Prozivao je tada i generala Slobodana Praljka zbog širenja panike među vojnicima, ali i Šuška zbog njegovih zapovjedi tijekom rata u BiH. Dva puta je pokušao presjeći koridor u Bosanskoj Posavini koji je služio za opskrbu oružjem srpskih snaga, no svaki je put bio spriječen u tome.
Hodao Kninom u odori dok je još bio okupiran
Stipetić je tijekom Domovinskog rata bio zadužen za pregovaranje s mirovnim snagama UN-a te sa srpskim pobunjenicima. Prilikom operacije Medački džep, Stipetić je zapamćen po suprotstavljanju generalu Bobetku. General Stipetić je prvi hrvatski časnik koji je u svečanoj odori HV-a hodao Kninom dok je još bio okupiran, što je izazvalo brojne kritike mirovnih posrednika. Godine 1994. godine je Stipetić smijenjen s dužnosti zapovjednika ZP Zagreb, a 1995. je promovian u čin generala pukovnika. Tijekom operacije Bljesak je koordinirao borbe na pravcu Stara Gradiška-Okučani.
Aktivno je sudjelovao u planu za Oluju, a bio je i član hrvatske delegacije u Ženevi na pregovorima s pobunjenim Srbima. U Oluju je pozvan kako bi spasio situaciju nakon nekih loših odluka generala Ivana Basarca. Stipetić je nakon pogibije brojnih pripadnika HV-a naredio obilaženje i okruženje srpskih položaja. 'Protivio sam se svom imenovanju i rekao Tuđmanu da je vrlo nezgodno u operaciji smjenjivati zapovjednika i vaditi vruće krumpire koje je netko zakuhao. Čak sam pokušao dati neke savjete kako bih ja to riješio, no Tuđman je bio uporan. Otišao sam u Viktorovac, u Sisak, i priopćio Basarcu da od sada ja zapovijedam', rekao je za Express.
'Predali su se zbog naše snage, a ne dobrovoljno'
Generalu Stipetiću je predaju izvršio pukovnik Čedo Bulat 8. kolovoza 1995., a potpisana je na haubi automobila. Zadnji puta u povijesti je sličan slučaj predaje zabilježen tijekom Drugog svjetskog rata u bitci za Staljingrad. 'Nisu se oni dragovoljno predali. Predali su se zbog snage naših vojnika i oružja', rekao je Stipetić, piše Express. Bulatu je Stipetić nakon potpisivanja sporazuma o predaji rekao da se presvuče u civilnu odjeću, no on je to odbio i odlučio ostati u uniformi.
'Rekao sam mu: ”Čedo, može netko opaliti metak, pa nikad se ne zna. Na tom sektoru imam četiri brigade koje su držale crtu bojišnice i nitko ne može jamčiti da od tih 10.000 vojnika jedan neće željeti presuditi po svom.” Međutim, ostao je dosljedan. Čak sam mu ponudio da ću ga svojim vozilom odvesti do njegove rodne kuće. I to je odbio', ispričao je Stipetić o danima nakon predaje. Pobjedu je opisao kao veličanstvenu, a da je bio na drugoj strani, kaže, teško bi prihvatio predaju.
Bez poziva za proslavu u Glini
U Glini je 8. kolovoza prošle godine obilježena pobjeda OS RH u Domovinskom ratu i predaja 21. korpusa neprijateljske vojske, no Stipetića na tu proslavu nitko nije pozvao. 'Nisam dobio poziv niti me je itko kontaktirao. Povijest ne treba krivotvoriti. Ja sam bio zapovjednik sektora Sjever, odradio posao i drugo me ne zanima. Ali nije to prvi put da nisam pozvan', rekao je tada za Jutarnji list.
Dobrovoljno je došao na razgovor s haškim istražiteljima, što je pomoglo tome da nikad nije bio na optuženičkoj klupi.
Tuđman je od njega tražio da odjene žensku odjeću
U nekim je kasnijim intervjuima govorio o tom razdoblju. Prije formalnog susreta s Tuđmanom, poručeno mu je da je opasno da na razgovor s njim dođe u uniformi JNA. Tuđman mu je tada predložio da se preodjene u ženu. 'To je za mene bilo neprihvatljivo i odbio sam. Poručio sam mu da, ako me zove predsjednik moje države, doći ću mu na razgovor u generalskoj uniformi, a ne preodjeven u neku ženskicu', ispričao je Stipetić. General Stipetić bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala.
Za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu i doprinos u stvaranju Hrvatske vojske dobio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. Također, dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera. Nakon Oluje se vratio u Zagreb, gdje je živio skromno.
'Vojnu pobjedu koriste kao povod za derneke poput Thompsonovih Čavoglava'
Godine 2016. je odlučio da neće doći na proslavu dana pobjede u Knin.
'Koncert Thompsona i ove medijske rasprave hoće li govoriti gospođa Josipa Rimac – ma to me vrijeđa. Ne idem. Ranije je Thompson svirao u Čavoglavama, sad su sve preselili u Knin. Pa eto im, neka slave. Na te okrugle obljetnice trebalo bi podsjećati na važnost oslobođenja Hrvatske i zapadne BiH za regiju, pa i za Europu, umjesto da se važna vojna pobjeda koristi kao povod za derneke po uzoru na Thompsonove Čavoglave', rekao je Stipetić, koji se inače zalagao za to da se proslava svake godine održava u nekom drugom mjestu.
