Mogu nas oni lagati, a lažovi su to i dokazani lopovi, kako je novi krajnji rok objave rezultata Državnog zavoda za statistiku o popisu stanovnika RH prolongiran za siječanj zbog pandemije. Lažovi su to, i još bi mi godinama čekali na taj nesretni popis stanovništva da ih nisu stisnuli iz Bruxellesa pa su ga morali uraditi.
Lažovi su to, dokazani prevaranti, i ja im ne vjerujem da je vani sada dan da mi kažu, kamo li da se rezultate popisa još dva mjeseca mora čekati zbog porasta broja zaraženih. Lagali oni, ne lagali, već sada imamo potpuno jasne procjene s terena koje su porazne i govore da nas sigurno ima manje od 3,8 milijuna. Više tehnički, ma koliko se trudili, na terenu Hrvata nema.
Ta brojka je, za sada što znamo sigurno, no ona će sasvim izvjesno padati i do 3,7 milijuna, a možda čak i manje od toga budući da se emigracijski podaci još utvrđuju. Lažovi su to, i lažu čim zinu, no lagali ne lagali, ako laže koza, ne laže rog. A taj rog, koji po procjenama DSZ-a rađenim još početkom godine varira plus – minus tisuću duša, govori nam da nas od prošlog popisa stanovništva 2011. ima od 80.000, do 120.000. manje.
Ta brojka, unatoč lažovima, koji bi da je prikriju, i da u lepezi laži, kojih ćemo se naslušati oko te strahote, najveća će biti kako je to normalno jer smo ušli u EU, brojka je koja je rezultat podcijenjene emigracije, tj. broja iseljenih iz Hrvatske. Lagali ne lagali, lažovi, pravdali se ili ne, svi mi znamo da su te brojke točne, da su realne i da su porazne za sve nas kao društvo.
Od tih sto tisuća ljudi svi mi znamo da je najviše mladih. Točnije, mladih obitelji, koje su od 2011. diljem Europe dobile i mlade Hrvate koje Hrvatska nikada neće vidjeti. Mogu vas lažovi lagati, no ne laže vas oči, osim ako više vjerujete njima nego svojim očima.
Dovoljno je da se zaputite autoputom od Splita prema Zagrebu ili Zagreba prema Vukovaru i sve će vam biti jasno. Napuštena sela, kuće i imanja od 5 tisuća kvadrata daju se u bescjenje, najčešće „stranim investitorima.“
Lažovi su tako postali i nacionalni izdajnici, no oni su to ionako od velikog praska 1991. o kojoj ćemo se njihovih zasluga naslušati ovih dana. S druge strane, u Hrvatsku je sve više doseljenih, posebno iz istočnih zemalja, a koje je privukao nedostatak radne snage. Mladosti nema, radno sposobnih je sve manje, vojske parazita sve više, i odgoda rezultata popisa savršeno je logična jer je ničim, ma koliko lagali, ne mogu objasniti, doli svojom krivicom.
Lažovi, krivi ste. Prvo jer ste nesposobni, pa zatim pohlepni, i na koncu bahati. Vrhunac bahatosti je kazati da su za demografski armagedon Hrvata krive granice koje smo otvorili i slobodno tržište diljem EU. Vrhunac bahatosti i licemjerja, jer vam na taj odgovor mogu postaviti jedno obično pitanje, a ono je "zašto"?
Zašto je, dakle, više od sto tisuća mladih ljudi otišlo iz zemlje, iz mog Splita više od 10.000 ako su u toj istoj zemlji mogli ugodno i lijepo živjeti? Zar Grad Split nije „cvit Mediterana“, kako mu tepaju? Zar to nije ugodno i lijepo mjesto za život u koje milijun turista svakog ljeta dođe da mu se divi? Zar tu nema posla? Zašto bi identičan posao bio primamljiviji u Irskoj u kojoj vječno pada kiša, a ne u sunčanom Splitu?
Lažovi, jer je troduplo više plaćen. Lažovi, jer vas lažova i kokošara nema vječno na televiziji, na zaslonu mobitela. Ti mladi ljudi više vas ne mogu gledati. Vaša bahata ega koja se uglavnom bave kojem je i čiji veći. Nikada lažovi niste rekli istinu, pa ću vam je reći ja, kada nema tko drugi, a ona je da imamo najniža primanja u Europi i da smo najsiromašniji u toj istoj. Prestigli su nas čak i oni koji su desetljećima bili jednom iza nas.
Jednom kada smo živjeli kao ljudi. Lažovi, pokvarena bagro. Radio sam, lažovi, u ovih trideset godina ove usrane zemlje sve moguće poslove valjda koji postoje na kugli zemaljskoj, a služe da bi pošteno prehranio svoju djecu. Radio sam na krovnim izolacijama, gasio požare za druge, radio sam po velikim i malim firmama, te uz svaki posao i konobario gdje god sam stigao, mogao i gdje god su mi dopustili. Uglavnom na crno.
Moja iskustva s vama lažovima i parazitima jedna su od brutalnijih, jedna su od jadnijih i jedna su od tužnijih priča, koje nikada nisam stigao napisati, nikada sastaviti, nikada javno objaviti. Lažovi, vi ste iskoristili moju generaciju za svoje besramno bogaćenje. Mi smo bili vaše roblje, vaša stoka, ponižavani, pljuvani, potplaćeni. I uvijek uz istu mantru, istu krilaticu, istu poruku – ako ti nećeš, ima tko hoće. Ima i jadnijih od nas, po Bosni, po Srbiji. Tu rečenicu čuo sam tisuću puta u svom životu, najčešće kada sam primao mizernu dnevnicu, nikakvu plaću i sramotne pare za svoj teški, turobni i divljački posao.
Čistili smo zahode, radili nezamislive stvari, bili smo doslovno roblje i to roblje u onom najužasnijem smislu riječi, stoka sitnog zuba za koju nije ništa doli biča, doli uvrede, doli poniženja. Za vas bahate lažove. Kap koja nikada nije prelila čašu bila su moja djeca. Djeca kojoj je trebalo staviti hranu na stol. Platiti jutrom račune. Izaći iz ovrhe, podmiriti kredit. I to su moji bahati, nepismeni i samozadovoljni lažovi jako dobro znali. I uglavnom su nas mučili. Mučili dodatnim poslovima, mučili sramotnim plaćama, mučili kao što su mučili moju generaciju po svojim marketima, gradilištima, trgovinama, svi ti veliki Hrvati, turbo domoljubi, sva ta lažljiva stoka jer bolje riječi za vas nemam.
Najteže je bilo raditi gladan. Raditi po kiši, raditi po suncu, snijegu, raditi za Božić, Uskrs, za vaše terence, jahte, vikendice i putovanja diljem svijeta. Za sva vaša ku**enja koja smo mi krvavo zaradili. Da bi nas vi mjesecima maltretirali čiji je veći. Tko ima većeg? Glavni zapovjednik oklopa i tenkova, ili glavni zapovjednik ulizica i parazita?
No ovih 120.000 nije više moglo slušati ni gledati kako metrom mjerite svoje mlohave udove. Pametna naša djeca koja su sve ove godine slušala naše frustracije, naš škrgut zuba i na svoje pametne oči gledala ono što svi mi gledamo. Jednu suludu državu, sa suludom vlašću, za koje glasaju njihovi suludi očevi i majke. Lažove. Lažove, koji će vas u oči lagati da su vam djeca otišla jer je tržište takvo. Zašto im niste omogućili tržište kod kuće? Kada već toliko volite ovu zemlju, da su vam ruke vječno na srcu.
I što su učinila ta djeca?
Učinila su ono što smo svi mi trebalo davno učiniti. Sve te lažove ostaviti da se *ebu sami između sebe i da konačno shvate da im nema tko raditi i zaraditi za njihove terence, jahte, ljubavnice i za vikendice. Za njihova natjecanja kojem je veći. Trebali smo davno izaći na ulice, paliti kontejnere, ali mi smo odabrali tihu revoluciju. Gledati svoju djecu preko Skypea. Djecu koja su lažovima pokazala što misle o njima i njihovoj zemlji na najbolji mogući način.
Da uđu u statistiku DSZ-a, točnije u onih 120.000.
Mogu nas oni lagati, a lažovi su to i dokazani lopovi, kako je novi krajnji rok objave rezultata Državnog zavoda za statistiku o popisu stanovnika RH prolongiran za siječanj zbog pandemije. Prolongiran je on samo zbog kupovanja vremena i zbog ničeg više. Da se pripremi dovoljno smotri, parada i balada, da se kupi dovoljno pomičnih i kutnih mjerila, pa da se danima kada se taj isti popis objavi, svi mi zabavljamo čiji je duži i čiji je veći. Neće lažovima pasti ni dlaka s glave zbog toga, daleko bilo da će lažovi izgubiti i sljedeće izbore.
Jer lažovi jako dobro znaju tko smo mi, i kakav smo narod. Narod kojeg mogu lagati i kao zadnjim budalama govoriti im kako su nam djeca otišla zbog toga što mladi vole izazove. Narod kojeg mogu lagati desetljećima bez prestanka, da su im djeca otišla jer tako nalaže tržište. Lažovi, nažalost, nas dobro poznaju. Znaju da znamo da lažu, ali znaju i da ma koliko lagali, mi ćemo kao i uvijek pognuti glave.
I zadivljeno komentirati kako je njihov ipak veći.
*STAVOVI IZNESENI U KOLUMNI OSOBNI SU STAVOVI AUTORA I NE ODRAŽAVAJU STAV RTL.hr-a*
